Mjesečna obnova svećenika-studenta, časnih sestara i djelatnika Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima održana je u subotu, 5. travnja. Zavodska zajednica predvođena rektorom Markom Đurinom u popodnevnim se satima uputila prema bazilici sv. Agneze izvan zidina. Nakon razgledavanja katakombi te posjeta grobu sv. Agneze uslijedio je duhovni nagovor. p. Alana Modrića, duhovnika Zavoda. Duhovnik se osvrnuo na duboku poruku liturgije Velikog petka i tradicionalnog napjeva „Puče moj“, ističući važnost pamćenja povijesti spasenja kao ključa za razumijevanje sadašnjosti i otvaranje budućnosti.
Polazeći od poznate latinske izreke Historia magistra vitae est, duhovnik Zavoda naglašava kako je prizivanje prošlosti – osobne, narodne i crkvene – važno ne radi nostalgije, nego radi svjetla koje ona baca na sadašnji trenutak. U tom duhu, tekst Prijekora koji se pjeva na Veliki petak stavlja pred nas pitanje zahvalnosti: Bog je djelovao silno i moćno u korist svoga naroda, a zauzvrat prima zaborav, nezahvalnost i grijeh. Duhovnik podsjeća kako se Božja svemoć očitovala u izlasku iz Egipta, u pobjedi nad faraonom i silama svijeta, ali da se istovremeno ta ista božanska snaga u punini objavljuje kroz poniznost i slabost Krista Raspetoga. U tom paradoksu – svemoćnog Boga koji pere noge svojim učenicima – krije se prava snaga spasenja.
U nagovoru duhovnik je tako povezuje iskustvo starozavjetnog Izraela koji zaboravlja milosti i upada u idolopoklonstvo, s današnjim čovjekom koji, kad se osovi na noge, često zaboravlja Boga. P. Alan ističe kako nas pjesma „Puče moj“ poziva na duboku zahvalnost i prepoznavanje Božjih djela u vlastitom životu, ali i na odgovor: prihvatiti Božju poniznost znači i sam postajati ponizan, služiti, ljubiti, i dopustiti Bogu da po nama djeluje u svijetu. Na poseban način, p. Modrić podsjeća na gestu pape Franje koji je, poput Krista, kleknuo i poljubio noge vođama Južnog Sudana kao vapaj za mirom. Taj čin povezuje s Isusovim pranjem nogu učenicima – vrhunskim izrazom ljubavi koja ruši sve razlike. Zaključno, duhovnik poručuje da pjesma „Puče moj“ u sebi nosi dvije neodvojive dimenzije Božjega bića – svemoć i poniznost, a time i poziv čovjeku da svoju nemoć i grijeh preda Onome koji spašava ne silom, nego ljubavlju. Veliki tjedan nas poziva da tu ljubav primimo, da se otvorimo njenoj snazi i postanemo njezini nositelji u svijetu koji čezne za uskrsnućem.
Nakon nagovora, uslijedio je vrijeme za osobnu molitvu i razmatranje, nakon čega je slavljena sveta Misa. U homiliji duhovnik istaknuo kako je u evanđeoskom ulomku naglašena je podjela među ljudima u odnosu na osobu Isusa Krista – dok neki u Njemu prepoznaju Spasitelja, drugi ga odbacuju, čak i proglašavajući Njegove sljedbenike prokletima. Pater je nastavio kako je moguće uočiti da je taj duh neprijateljstva povezan s pripremom za Veliki Petak, ali i s iskustvom svetaca poput sv. Janje, mučenice koja je svojom hrabrošću i vjernošću Jaganjcu Božjem posvjedočila put prave svetosti.
Duhovnik ističe da i današnji vjernici, iako ne trpe muke poput mučenika, često nailaze na prezir, neshvaćenost pa i podcjenjivanje — ponekad čak i unutar samih crkvenih zajednica. U takvim trenucima, primjer sv. Janje poziva na ustrajnost u vjeri, nepokolebljivost u nasljedovanju Krista i odbacivanje lakih, ali grešnih putova. Završno, p. Modrić poziva na odvažnost, vjernost i povjerenje u Boga, koji po Jaganjcu vodi kroz protivštine k vječnoj pobjedi života.
Nakon duhovnih poticaja i osobnog razmatranja, duhovna je obnova zaključena zajedničkom večerom. (kta/m.m.)
