Treće izdanje susreta, ovaj put na temu „Kršćanstvo i islam: u službi bratstva u podijeljenom svijetu“, u organizaciji Riječke nadbiskupije, otvoreno je u nedjelju 14. srpnja u Hrvatskoj. Po prvi put sudjeluju mladi muslimanski teolozi i profesori. Dana 16. srpnja sestra Nathalie Becquart, dotajnica Biskupske sinode, govorila je o „Sinodalnosti, ekumenizmu i međureligijskom dijalogu“, piše Alessandro Di Bussolo za Vatican News.
Tema dijaloga s islamom za izgradnju bratskog svijeta u središtu je trećeg izdanja Mediteranskih teoloških susreta u Lovranu, otvorenih u nedjelju, 14. srpnja, u pastoralnoj kući Domus Laurana, u Lovranu, na obali hrvatskog Jadrana. Među 38 studenata i doktoranata teologije koji su bili prisutni do subote 20. srpnja u ovom turističkom mjestu na Kvarneru prvi put je bilo i devet muslimana, a među pet predavača bio je i islamski teolog Benjamin Idriz, penzberški imam u Njemačkoj. Petnaest je pravoslavnih studenata, osam katolika i šest protestanata, uglavnom iz Hrvatske, Srbije, BiH, ali i iz Grčke, Francuske, Austrije i Njemačke.
Pozdrav nadbiskupa Uzinića i poruka suca Abdelsalama u ponedjeljak
Nakon večernjeg euharistijskog slavlja rad je u ponedjeljak ujutro 15. srpnja započeo uvodnim izlaganjem riječkog nadbiskupa Mate Uzinića, promotora ovih susreta zajedno s organizacijskom skupinom teologa i teologinja, na temu „Kršćanstvo i islam: u službi bratstva u podijeljenom svijetu“. Među ostalim, pročitana je i poruka suca Mohameda Abdelsalama, glavnog tajnika za Nagradu Zayed za ljudsko bratstvo i svjedoka dijaloga koji je doveo do povijesnog potpisivanja, 4. veljače 2019. u Abu Dhabiju, Dokumenta o ljudskom bratstvu za mir u svijetu, koji su potpisali papa Franjo i veliki imam Al-Azhara Ahmad Al-Tayyeb.
Predavanja pet predavača i grupni rad
Svakog jutra, od ponedjeljka do petka, pet predavača održalo je glavna predavanja po sat vremena. Predavači su svako poslijepodne sa studenticama i studentima produbljivali različite aspekte teme, koordinirajući isto toliko radnih grupa. Prvi govornik bio je hrvatski teolog Tomislav Kovač, nositelj Katedre za fundamentalnu teologiju Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Slijedilo je u utorak 16. srpnja predavanje koje je održao Benjamin Idriz, teolog i imam Islamske zajednice Penzberg u Njemačkoj, potom ono grčko-pravoslavne teologinje Angeliki Ziaka, profesorice i voditeljice Povjerenstva za islamske studije na Teološkom fakultetu Aristotelovog sveučilišta u Solunu. Susrete su zaključila predavanja protestantskog teologa Ulricha Schmiedela, profesora globalnog kršćanstva na Sveučilištu Lund u Švedskoj, te Zilke Spahić-Šiljak, profesorice rodnih studija, akademske direktorice Sveučilišnog centra za rodne resurse (University Gender Resource Center – UNIGeRC) Univerziteta u Sarajevu.
Susret sa sestrom Nathalie Becquart iz Biskupske sinode
Tijekom tjedna održana su i dva događaja otvorena za širu javnost. Prvi, u utorak 16. srpnja navečer, bilo je predavanje i dijalog sa sestrom Nathalie Becquart, dotajnicom Biskupske sinode, na temu „Sinodalnost, ekumenizam i međureligijski dijalog“. Francuska redovnica ima dugogodišnje iskustvo kršćansko-muslimanskog dijaloga u Francuskoj, posebice s mladima. Na drugom događaju, u srijedu 17. srpnja navečer, pet predavača raspravljalo je o temi Mediteranskih teoloških susreta, na okruglom stolu u konferencijskoj dvorani Riječke nadbiskupije.
Uzinić: dvije vjere koje mogu raditi za bratstvo
U razgovoru za bosanskohercegovačku stranicu polis.ba, nadbiskup Mate Uzinić je istaknuo da dijalog između kršćana i muslimana, posebice na teološkoj razini, može pomoći dvjema zajednicama vjernika „da prestanu biti razdor, kako bi mogle biti u službi bratstva“. Ali za dijalog je „potrebno pronaći sugovornike“, kako je papa Franjo pronašao u velikom imamu Ahmadu Al-Tayyebu“. Odabirom teme ovog trećeg izdanja Susreta, pojašnjava Uzinić, „želimo potaknuti studente teologije našeg kraja, opterećene podjelama i mržnjom, da jedni u drugima pronađu sugovornike. I početi graditi bolji svijet, bez podjela, također na Balkanu.“
Ne granice nego mostovi, dijalog nikad nije opasnost
Susreti poput ovog koji je ovaj tjedan otvoren u Lovranu, prema riječima riječkoga nadbiskupa, mogu kršćanima i muslimanima prenijeti poruku „da nas dijalog s pripadnicima drugih vjerskih zajednica ne dovodi u opasnost, da govoreći s drugima ne odustajemo“ od svojega, da to ne znači religijski sinkretizam, nego da nas taj dijalog, koji nam pomaže u upoznavanju drugih, zapravo potiče da budemo još bolji, autentičniji“. Bez te otvorenosti i dijaloga „drugi su nam prijetnja, plaše nas, naši su neprijatelji. Rezultat je zatvorenost, a vrlo često i vjerski fundamentalizam, koji nas dovodi do toga da postanemo neprijatelji drugih. A ustvari, onda smo neprijatelji i sami sebi i svojoj vjeri koju mislimo da branimo“. Granice i prepreke koje postavljamo između nas, zaključuje, „neće nas i ne mogu spasiti, ali mostovi koje želimo izgraditi među nama mogu i hoće. Dijalog je jedan od tih mostova.“
O tim temama za Vatican News na talijanskom jeziku novinar Alessandro Di Bussolo razgovarao je s jednim od organizatora Mediteranskih teoloških susreta i bosanskohercegovačkim moralnim teologom Brankom Jurićem.
Don Juriću, zašto ste za ovo treće izdanje odabrali temu „Kršćanstvo i islam: u službi bratstva u podijeljenom svijetu“, pozivajući također islamske studente i profesore?
Jer smatramo da je dijalog između kršćana i muslimana na Mediteranu, ali i u cijeloj Europi, danas apsolutno neophodan. Bratstvo je ljekoviti melem za rane svijeta, za svijet koji se posljednjih godina sve više polarizirao. Našim programom u Rijeci želimo dati svoj skromni doprinos miru, jačanju bratstva u svijetu, nadahnjujući se primjerima Dokumenta o ljudskom bratstvu iz 2019., primjerom našeg nadbiskupa Mate Uzinića te radom Mediteranske teološke mreže, čiji smo dio. Nadamo se da će iz ovog dijela Europe, od ovih mladih teologa i teologinja, i do drugih doći poruka nade, za sve nas koji sanjamo bolji svijet, svijet nenasilja i mira.
Koju poruku i svjedočanstvo ovom temom i ovim susretima želite ponuditi kršćanskim zajednicama na Balkanu?
Ovdje smo stoljećima imali suživot različitih zajednica. Istodobno, primjerice, zemlja iz koje dolazim, Bosna i Hercegovina, puna je grobova drugačijih, kako je to slikovito rekao naš teolog Ivan Šarčević. Obični ljudi, naši roditelji, prijatelji… vode životni dijalog. Jedni s drugima, iako smo različiti ili možda upravo zbog toga, imamo autentična prijateljstva. Ono što ovim susretima i ovom temom želimo podsjetiti je da i teolozi i teologinje trebaju graditi još dublje relacije. Naša odgovornost je velika, moramo dati primjer bratstva, sestrinstva. Ako svećenici, teolozi, vjeroučitelji u školama ne poštuju druge i njihove različitosti, ne vjeruju da smo svi braća i sestre, onda je svijet osuđen na propast. Ipak, vjerujemo da mladi imaju povjerenja jedni u druge i u svijet.
Papa Franjo je za povijesni Dokument o ljudskom bratstvu valjanog sugovornika našao u velikom imamu Al-Azhara. Mogu li ih kršćanske Crkve na Balkanu i mladi kršćanski teolozi i teologinje ovih prostora pronaći u ovdašnjim islamskim zajednicama?
Za dijalog je uvijek bitno napraviti onaj prvi korak. Tko god to učini, postaje protagonist dijaloga. Ponekad je za poduzimanje ovog prvog koraka potrebna hrabrost, čak i suočavanje s kritikama članova vlastite zajednice. Radi se o pružanju povjerenja drugome. Samo predujam povjerenja, dan drugome, može stvarno započeti put prema miru, na osobnoj i društvenoj razini. Kršćanske crkve na Balkanu i mladi kršćanski teolozi i teologinje ovih zemalja svakako mogu poduzeti korake slične Papi i Velikom imamu i pronaći valjane sugovornike među domaćim muslimanima. Neki ovdašnji muslimani i muslimanke otvoreniji su od pojedinih katoličkih teologa. U dijalogu je tako: manjine mi se uvijek čine otvorenije od većine. Što se tiče naše ovdašnje zbilje, bilo bi vrlo zanimljivo kada bi naši domaći vjerski poglavari napisali, ili povjerili mladim teolozima i teologinjama izradu mjesnog, regionalnog i „inkulturiranog“ Dokumenta o ljudskom bratstvu, koji bi se bavio specifičnim temama naših zemalja i zajednica u Jugoistočnoj Europi, poput nacionalizma, pročišćavanja sjećanja, suočavanja s prošlošću, s ratnim zločinima… Zatim temama pomirenja i praštanja. Ovdje su, primjerice, nacionalna i vjerska pitanja posebno složena i pomiješana.
Na ovogodišnjim susretima govorila je i dotajnica Biskupske sinode sestra Nathalie Becquart. Koje bi mjesto, po Vašem mišljenju, trebao imati ekumenski i međureligijski teološki dijalog u istinski sinodskoj Crkvi?
Kao organizatori jako smo sretni što s. Nathalie Becquart dolazi u Lovran održati predavanje i voditi dijalog s mladim teolozima i teologinjama. Što se tiče Vašeg pitanja, rekao bih da je Bog stvorio sve ljude i želi da svi ljudi budu spašeni. Stoga se uvijek pitam zašto neki vjernici misle da samo oni mogu biti spašeni. Da, ekumenski i međureligijski teološki dijalog trebao bi imati središnje mjesto u istinski sinodskoj Crkvi. Ekumenski je dijalog je – kako ističe prije nekoliko dana objavljeni Instrumentum laboris – temeljan za razvoj razumijevanja sinodalnosti i jedinstva Crkve. Ali prije svega navodi nas da zamislimo autentično ekumenske sinodalne prakse, uključujući oblike savjetovanja i razlučivanja o pitanjima od zajedničkog interesa i od velike važnosti. (kta/rv)
