OSIJEK (TU) – U Osijeku je u nedjelju, 26. svibnja 2024. u samostanskoj dvorani osječkih kapucina predstavljena publikacija Drenovački mučenici fra Pavle Ivakić i bogoslov Ilija Seibl, autorice Vere Erl. Predstavljanje su zajednički organizirali Udruga “Duhovno hrašće” iz Drenovaca i Kapucinski samostan svetog Jakova u Osijeku. Poveznica organizatora programa, publikacije i njezine autorice, upravo su slavonsko selo Drenovci, središnje mjesto Cvelferije, istočnog dijela županjske Posavine. U Drenovcima su rođeni protagonisti publikacije kapucin i svećenik fra Pavao Ivakić i đakovački bogoslov Ilija Seibl, mučenici pod komunističkim režimom 1945., ali i sama autorica Vera Erl, nedavno preminula umirovljena 
sveučilišna profesorica u Osijeku, suosnivačica i dugogodišnja predsjednica udruge Šokačka grana iz Osijeka te dugogodišnja članica udruge Duhovno hrašće iz Drenovaca. Datum predstavljanja je ujedno i obljetnica mučeničke smrti fra Pavla koji je kao prvi župnik novoosnovane Župe Gospe od Pojišana u Splitu, ni godinu dana nakon njezina osnutka, najprije uhićen, a potom bez suđenja 26. svibnja 1945. strijeljan na splitskom groblju Lovrincu i bačen u zajedničku grobnicu ubijenih Hrvata koji nisu bili po volji jugoslavenskom komunističkom režimu.
U ime organizatora ovog predstavljanja, prisutne su pozdravili fra Juro Šimić, gvardijan domaćeg samostana te Andrija Matić, predsjednik „Duhovnog hrašća“. Publikaciju su predstavili preč. Ivan Jurić, župnik Župe Uzvišenja svetog Križa u osječkoj Retfali i dr. sc. Dražen Kušen, teolog i arhivist, ravnatelj Državnog arhiva u Osijeku, obojica podrijetlom povezani s Drenovcima i Cvelferijom.
V
lč. Ivan je, uz osvrt na više svijetlih likova iz prošlosti svoga kraja, najprije predstavio obiteljski i mjesni kontekst fra Pavla Ivakića, koji je kao mladić odlučio pristupiti braći kapucinima i nakon školovanja i svećeničkog ređenja djelovao u više samostana od kojih su najznačajnije njegove službe gvardijanâ u Osijeku i Splitu te župnika novoosnovane Župe Gospe od Pojišana u Splitu. Kao vrlo vrijedan redovnik i svećenik, posvuda je ostavio značajan duhovni trag svoga djelovanja, a mučeništvom se uspeo među velikane katoličke vjere i hrvatske domovine, stradavajući upravo zbog zauzimanja za one Hrvate koji su bili na udaru jugoslavenskog komunističkog režima. U nastavku je vlč. Jurić opisao lik i stradanje bogoslova Ilije Seibla koji je bio student pete godine teologije, a u to vrijeme mjeseca travnja 1945. boravio je kod obitelji u Drenovcima. Sluge neprijatelja hrvatskog naroda i katoličke vjere stavili su ga na popis uglednih ljudi iz Drenovaca koje treba pogubiti odmah nakon „oslobođenja“ i strijeljan je bez suđenja i presude, zajedno sa svojim ocem i nizom drugih mještana, 12. travnja 1945. na mjestu između Drenovaca i Soljana, stratištu koje je danas poznato kao Drenovačko-soljanska jama. Taj događaj i njegove posljedice, posebno su opisani u publikaciji iste autorice pod nazivom „Križ u polju“ (Drenovački stradalnici Drugog svjetskog rata. Drenovačko-soljanska jama).
Dr. Dražen Kušen je tim događanjima i stradanjima 1945. godine dao povijesni kontekst Drugog svjetskog rata i poraća te odnosa između zaraćenih ideologija zbog kojih su stradali mnogi nevini, a hrvatski narod i Katolička crkva među Hrvatima doživjeli do tada neviđeni progon i odmazdu neprijatelja hrvatskog naroda i katoličke vjere. Posebno se osvrnuo na fenomen odmazde u ratu i fenomen odmazde nakon rata. I dok su se drugi europski narodi završetkom Drugog svjetskog rata radovali povratku mira i obiteljskog okupljanja preživjelih, veliki dio hrvatskoga naroda je dočekao strah i odmazdu, odvođenje preko kućnog praga bez povratka i bez suđenja, a i oni kojima je suđeno, suđeno je ideološki i montiranim lažnim svjedočanstvima. Pored suđenja zbog dokazanih ratnih zločina kojih je bilo na svim zaraćenim stranama, među Hrvatima se najčešće radilo o odmazdi zbog ljudske ljubavi prema svome hrvatskom narodu, prema svojoj hrvatskoj domovini i katoličkoj vjeri.
U nastavku je dr. Kušen naglasio da se danas, nakon gotovo osamdeset godina od tih zločina, više o tome ne mora i ne smije šutjeti. Naime, europsko i hrvatsko društvo to zahtijeva legitimno proglašenim dokumentima: Rezolucijom Vijeća Europe iz 2006. godine s osudom zločina totalitarističkih komunističkih režima u Europi te Deklaracijom Hrvatskog sabora iz 2006. s osudom zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj. Primjenom tih dokumenata treba posve rasplesti paučinu ispletenu nad istinom tih zločina i njihovih žrtava. Time bi se konačno olakšale i posljedice ideologija nacizma i komunizma kojima je dio hrvatskoga naroda bio okovan desetljećima, a dijelom je okovan i danas. Naime, danas također postoje ideologije koje odnose živote i stvaraju žrtve, a vjerojatno će već sutra biti pobijeđene, odbačene i nadiđene. Ti sukobi se posvuda događaju – nažalost, ne samo u ratu, nego i u miru – a rezultiraju zločinima i odmazdama i tako unakrsno u beskraj. Jedini koji taj beskraj zločina i odmazdi prekida i jedini koji u tom smislu mijenja čovjeka iznutra je Bog, Bog kojega smo upoznali u Isusu Kristu. Zato smo mi slobodni od osvete, ali nismo oslobođeni uspomene i žalovanja, niti smo kao ljudi dužni odbaciti obvezu odgovornosti za zločince i osjećaj poštovanja prema onima koji su nam bili dragi, a ubijeni su iz čiste osvete. Samo to očekujemo prema našim žrtvama Drugog svjetskog rata i poraća.
Na kraju predstavljanja gvardijan fra Juro je prisutne sudionike podsjetio na još jednog svijetlog osječkog kapucina fra Anzelma Canjugu koji je imao dosta sličnu sudbinu kao i fra Pavao s tom razlikom što je potonji bio osuđen na dugogodišnju zatvorsku kaznu u Staroj Gradiški gdje je, nažalost, nakon devet godina i preminuo a naknadno je dostojanstveno sahranjen u grobnicu braće kapucina na zagrebačkom Mirogoju. Kako spomen na mučenika fra Pavla Ivakića ne bi pao u zaborav fra Juro je pozvao odgovorne u udruzi ”Duhovno hrašće” iz Drenovaca da se zauzmu oko toga da se negdje nađe primjereno mjesto u Drenovcima kako bi se mogla postaviti spomen ploča s osnovnim podacima o fra Pavlu kako bi i na taj način među budućim generacijama bio živ spomen na jednog njihovog velikog mještanina. D. Kušen
