U Pazinu je, u četvrtak, 29. kolovoza, održan Katehetski dan za vjeroučitelje Porečke i Pulske biskupije. Prigodno tematsko predavanje na temu: „ Woke kultura – novi izazov kršćanstvu“ održao je vlč. Josip Kolega, duhovnik Biskupijskog misijskog sjemeništa „Redemptoris Mater“ u Puli.
Okupljene je na početku pozdravio vlč. Maksimilijan Buždon, dao je potrebne servisne informacije te je pozvao da se susret započne molitvom. Uslčijedilo je predavanje vlč. Kolege.
“Woke kultura je izazov za kršćanstvo. Riječ je o kulturi koju živimo u zadnjih 5 godina, a koja dolazi od engleske riječi, glagola to wake, što znači probuditi se. Woke bi bio prošli oblik toga glagola. Izraz je nastao četrdesetih godina prošlog stoljeća kod Afroamerikanaca i odnosi se na osviještenost i pozorno praćenje problema socijalne pravde“, pojasnio je predavač na početku. „Kasnije taj termin polako raste kroz kroz seksualnu revoluciju i Frankfurtsku školu. 2013. godine pojavio se pokret Black Lives Matter. Značenje Woke se u to vrijeme proširilo dalje, dijelom i utjecajem društvenih mreža i dobiva nova značenja. U posljednje vrijeme Woke se koristi kao skraćenica za promoviranje mnoštva liberalnih ideja: rodne ideologije, LGBT plus agende, borbe protiv klimatskih promjena, feminizma, imigracije i zaštite manjina. Woke ideje su u Americi dobile snažan zamah nakon ubojstva Afroamerikanca Georgea Floyda od strane američke policije 2020. nakon čega su uslijedili masovni prosvjedi diljem SAD-a. Primjeri Woke ideja su takozvana Castle culture, tj. ukidanje kipova povijesnih ličnosti, zbog njihove stvarne ili izmišljene potpore robovlasništvo ili rasnoj diskriminaciji. Bijes prosvjednika bio upućen i protiv kršćanskih simbola, tako su uništavani kipovi Isusa Krista i Djevice Marije. Radi se o svojevrsnom kulturnom marksizmu, o čemu su otvoreno govorili neki članovi pokreta Black Lives Matter.“
„Cilj Woke kulture je obezvrijediti filozofske ideje na kojima je nastao zapadni svijet, od Homera do Shakespearea“istaknuo je vlč. Kolega, te je nastavio „čak Homeru zamjeraju da je bio mizoginist i da je promovirao robovlasništvo, a Shakespeareu prigovaraju da je poticao određeni oblik antisemitizma i također imao diskriminatorni odnos prema ženama. Francuski filozof Rene Girard kaže da se iskorištava status povijesnih žrtava kako bi se stvorila žrtvoslovna ideologija koja će izgraditi posve novu zapadnu civilizaciju. Radi se o paradoksu, iako je kršćanstvo u povijesti afirmiralo žrtve, sada se stvara nova post kršćanska, neo poganska ideologija koja je preuzela brigu za žrtve kako bi izbacila utjecaj kršćanstva i stvorila novo progresivističko društvo u kojem kršćanske norme neće biti više prihvatljive. U konačnici, vidljivo je da se pod plaštom zaštite manjinskih zajednica krije revolucionarni zanos koji želi malo po malo temeljito preoblikovati društvo, želi se stvoriti neki novi zapadni svijet koji se ne bi temeljio na tradicionalnim kršćanskim vrijednostima, nego na vrijednostima hedonizma, zabave, temeljite podjele društva na sve moguće segmente, od nacije do rasne, do spolne preferencije. Zapadni svijet je odavno odbacio kršćanske temelje u politici, a sada se ide nekoliko koraka dalje i želi se potpuno izbaciti kršćanske poglede kroz Woke ideje. Wokeizam popularizacija kritičke teorije koja je usmjerena na kritiku i promjenu društva u cjelini, primjenom znanja iz društvenih i humanističkih znanosti, kako bi se razotkrile strukture moći, za razliku od tradicionalne teorije sociologije koja želi samo razumjeti i objasniti sociologiju.“
U nastavku je pojasnio pet osnovnih značajki i kritika Wokeizma ili Woke ideologije. „Prva značajka kritičke teorije, odnosno marksističke teorije koja prelazi u Wokeizam je radikalizacija modernog shvaćanja sebe.
Dakle, tu dolazi Rene Descartes koji je rekao ‘Mislim, dakle, jesam.’, objektivno se povlači pred subjektivnim prosuđivanjem i sada cogito, ja mislim, dominira. Tako da ono što je vrlo važno je da nastaje radikalna uloga ja, mojega ja. Descartes razlikuje ono što naziva res extensa, protežno biće i res cogitantes, mislena bića, tako da nastaje razlika između duše i tijela. Tu nastaje kaos. Immanuel Kant govori o apriornim strukturama uma, tako da ja više ne ovisim o onome što je izvana, nego ja stvaram. Ja stvaram svijet, jer u meni su apriorne strukture vremena, prostora, identiteta i supstancije koje onda prenosim na svijet. Ja postajem centar svega. On primjenjuje to na svoju moralnu teoriju koja kaže da je vrlo važno da je samo dobra volja – dobra, jedina stvar dobra bez ikakve kvalifikacije, tako da nije važno što se događa u činu vanjskoga, nego je važno da imam dobru volju koja odabire. To je neka vrsta gnosticizma. Moja nutrina, pravo ja dramatično se privilegira u odnosu na ono što je izvanjsko. Tu je, naravno, onda uključena i rodna ideologija. Duboko u mojoj nutrini je moje istinsko ja, ako ne odgovaram svom tijelu, onda moram promijeniti svoje tijelo. Dok je odgovor Tome Akvinskoga da je ‘duša u tijelu i tijelo u duši’, ali i na određen način ‘duša je forma tijela, uključuje tijelo, oživljava tijelo’ znači duša je u tijelu, a nije sadržana od njega, nego već kao da ga ona sadrži.“
„Drugo obilježje kritičke teorije, a time i Wokeizma je relativizacije istine“, nastavio je predavač. „Tu dolazimo do Jaquesa Derrida i njegove teorije dekonstrukcije. On uništava logocentralizam jer, kaže ‘nema ništa izvan teksta’, dok kod sv. Tome slaganje uma ili razuma sa stvarnošću posredovano jezikom daje nam pristup stvarima kakve jesu, kaže Derrida, ‘ne, nema više logosa koji te vodi nekoj većoj istini, sve u tekstu, umjesto teksta koji bi imao neko značenje, imamo beskrajnu igru onoga što naziva ‘razlika’, ostajem trajno unutar teksta. Nikad ne znam što zapravo stvari jesu. Nema više pravog shvaćanja istine, samo beskrajna igra mišljenja. Perspektiva gledišta, razlika, uvijek odgađamo značenje. To je današnji stav mladih. Netko je pitao kako bi definirao dekonstrukciju. On kaže „nemoj, uvijek se vezati za stare stvari, neprestano odgađanje smisla nečega, nemojte biti vezani za stare perspektive“. Treća oznaka kritičke teorije je teorija društvenih antagonizama, to je sukob između zaraćenih skupina. To je neka vrsta klasne borbe. Opet imamo tu Karla Marxa, gdje zapravo uvijek imamo binarnu strukturu ‘rob-gospodar’, tako da sada imamo sve vrste ugnjetavanja, kolonijalno ugnjetavanje, seksualno ugnjetavanje, rasno ugnjetavanje i tu dolazi do binarne opcije koja izaziva sukobe. Marksistička strategija zagovara one koji su uvijek na donjoj strani binarnih zapisa. Znači, ako imamo muški heteroseksualni civilizirani bijelci imaju tendenciju da vladaju nad ženskim, ne zapadnjačkim i ne civiliziranim. U Woke kulturi moraš pripadati jednome ili drugome, podjela je stroga, nema miješanja ili si jedno ili si drugo i nastaje sukob. Četvrto, u velikoj mjeri, dolazi od Marxa je odnos sub strukture i nad strukture. Sub struktura je ekonomija, to je srž svega, nadgradnja ili super struktura je sve ono što bi trebalo služiti ekonomiji, a to je onda umjetnost, politika, zabava, religija, vojska, vlada i tako dalje. Ona religija čemu služi? Svećenik je diler droge, to jest namjera je religije da nas drogira u neku vrstu neosjetljivosti kako ne bismo shvatili bol koju stvara opsesivni ekonomski sustav. Znači opet neka vrsta borbe između roba i gospodara. Cijela svrha religije je zaštita ekonomske pod strukture. Evo vidimo da je svugdje u kulturi uvjerenje da bilo da se radi o gender ugnjetavanju, kolonijalizmu, ropstvu, to je ono što stoji u srcu društva, a sve ostalo postoji samo radi toga samo radi zaštite toga. Tako da su mnogi u 2020. godine u Americi su bile veliki neredi upravo zato što se pokušalo srušiti Vladu, policijsku upravu, tako da je to dio marksističke analize, to jest možemo reći sinteze jer želi uništiti one koji vladaju. Zapravo, zato što oni štite ekonomiju ispod nastaje kaos. Međutim, kršćanska podjela je sasvim drugačija, postoji povijest spasenja, Bog koji vodi povijest. Peta je moć, to je vrhovna kategorija. Dok Toma Akvinski vidi Boga kao svemogućeg i jednoga, tako da o Bogu ne možemo odvojiti njegovu svemoć od njegove jednosti, njegovog bitka, onda ne može činiti da bude 2+2=5, ili da proglasi preljub krepošću, zato što Bog u tom smislu neću ići protiv istine samoga sebe. Dok Woke kultura, što čini? Pojavljuje se voluntarizam, tj. primat volje. Božja potencija apsoluta, njegova apsolutna moć odvaja se od njegova bića. Onda može Bog reći da bude 2+2=5, može. Zato što voluntaristički bog koje stvara Woke kultura može prevladati i redefinirati stvarnost, tako da možemo reći da moć kod mnogih filozofa postaje prenaglašena. Friedrich Nietzsche će reći ‘Bog je mrtav’. Onda tko ima u potentia apsoluta ili opću moć? Došlo je do mene. ‘Sada ja imam tu volju za moći. Nemoj mi govorit što da radim. Nemoj mi govoriti tko sam. Mogu odlučivati na temelju svoje apsolutne slobode.’ To zvuči poznato. Voluntaristički bog, preobrazio se u voluntarističko ja, koji sve stvara i sve definira i to je zapravo onda suvremeni postmoderni mladi čovjek, ja definiram sve. I to je sve u igri moći koja je potpuno izvan kršćanstva, gdje smo dobili odgovor da je jedina kršćanska moć je Kristova moć, koji je s križa dao život za svakoga od nas i ljubi nas do vječnosti, zaključio je predavač.
Potom se okupljenima obratio biskup Štironja. Pozdravio je nazočne članove Ordinarijata, prisutne vjeroučitelje, zahvalio im za sudjelovanje na Katehetskom danu, kao i za odgovoran pristup vjeronaučnom mandatu i misiji koju im Crkva daje.
Naglasio je važnost svjedočanstva života te ih pozvao da budno i odgovorno, uz molitvu i predanje volji Božjoj, svjedoče svoju vjeru, da “idu i rod donose”.
Za primjer i nadahnuće im je stavio svjedočanstvo života sv. Ivana Krstitelja, čiji se blagdan toga dana slavio, i koji nije sam bio preteča Isusov u riječi i propovijedanju nego i u darivanju života.
Nije samo najavljivao “Evo jaganjca Božjega, koji oduzima grijehe svijeta” nego je i krv svoju prolio za Ime Jaganjčevo.
Tako je do kraja ostao vjeran vrijednostima koje je prepoznao i sam Herod u svečevu životu a to su pravednost i svetost.
Stati životom iza Istine, koja je Isus, traži se i od nas danas koji trebamo govoriti istinu i braniti istinu u svijetu u kojemu je istina relativizirana a moć stavljena kao glavni životni cilj, poručio je biskup Štironja.
Uslijedila je podjela Kanonskih mandata za novu školsku godinu koje je primilo stotinjak vjeroučitelja.
Txt: G. Krizman
Foto: N. Peteh
