Suočeni s izazovima umjetne inteligencije, potrebna je „osnovna pismenost“ koja je, uzimajući u obzir tehnološki napredak, usmjerena na poboljšanje uvjeta čovječanstva; to je način na koji valja učiniti da strojevi budu usredotočeni na čovjeka i na zaštitu njegovih prava, te kako bi se tako izbjeglo da se jedinstvenost osobe identificira i svede na skup podataka – istaknuo je državni tajnik Svete Stolice kardinal Pietro Parolin govoreći, 22. lipnja 2024., nakon audijencije kod pape Franje, na završetku Međunarodne konferencije o umjetnoj inteligenciji održanoj na Papinskom patrističkom institutu Augustinianum u Rimu.
Slušati pitanja današnjega čovjeka
Slušanje riječi Božje – primijetio je kardinal – zahtijeva slušanje dvojbi današnjega čovjeka i pitanja o smislu pred raznim promjenama koje se događaju u društvu. Među njima se nameće tema umjetne inteligencije, sa svim njezinim izazovima, koja se na prožimajući način uvlači u ljudske odnose, utječući na individualne navike i društvena ponašanja, i to toliko da se čini da se nalazimo više pred promjenom epohe, a ne pred epohom promjenā – istaknuo je kardinal Parolin citirajući riječi pape Franje.
Naime, u usporedbi s tehnološkim inovacijama iz prošlosti, kao primjerice izuma tiska, parnoga stroja, automobila, koje su poslužile za promjenu svijeta u fizičkom smislu, nove informatičke tehnologije obrađuju nematerijalnu stvarnost te stoga imaju značajan utjecaj na način na koji se razvija ljudska inteligencija.
Tehnološka revolucija – pravedna i socijalna
Potrebno je uzeti u obzir – pojasnio je državni tajnik – da je umjetna inteligencija trenutno predmet brzo razvijajuće osnove koja označava prijelaz s automatskoga učenja – u kojemu je bitna uloga čovjeka kao eksperimentatora – na ono što se naziva temeljitim izučavanjem. U ovom posljednjem prevladava sposobnost autonomnoga učenja podataka, uz postupno poboljšavanje usluga. Stoga je potrebno – napomenuo je kardinal – paziti da ne popustimo logici pragmatizma i programiranja, nego valja usmjeriti tehnološku revoluciju na pravedan i socijalan način.
Različite vrste umjetne inteligencije
Slijedom tih razmišljanja, kardinal Parolin se osvrnuo na neke vrste umjetne inteligencije, kao što je ona „predviđajuća“, kada je stroj u stanju predviđati na temelju prethodno stečenih informacija. To se, primjerice, događa na području tržišta dionica, u medicinskoj dijagnostici, u predviđanju ponašanja potrošača – napomenuo je te upozorio na njezinu ograničenost jer, temeljeći se na prošlim modelima, ne vodi se računa o neočekivanom slijedu događaja.
Kardinal je potom spomenuo „presuđujuću“ vrstu umjetne inteligencije koja izvlači informacije kako bi pružila prijedloge usmjerene na izbore i dala korisne povratne informacije za provjeru njihove učinkovitosti. Međutim, i ona ima nedostataka. Naime, u tom slučaju strojevi imaju odlučniju izvršnu ulogu, a automatizacija donošenja odluka podrazumijeva značajno manju uključenost ljudskih bića, što otežava određivanje tko bi bio odgovoran za eventualnu štetu.
Na kraju državni je tajnik spomenuo „generativnu“ inteligenciju koja je u stanju generirati tekst, slike, video, glazbu ili druge medije, kao odgovor na unesene informacije, oblikujući ih u stilu koji je od njih zatražen. Značajnih primjera u tom smislu ima na farmaceutskom i medicinskom području, s rezultatima koje ne bi bilo moguće postići oslanjajući se samo na pojedinačne sposobnosti.
Ljudski proizvod koji treba poštovati dostojanstvo pojedinca
Nakon što je upozorio na opasnosti koje bi umjetna inteligencija mogla prouzročiti u slučaju daljinskoga upravljanja vojnim naoružanjem bez odgovarajućih mjera opreza – kao što bi se dogodilo i u svijetu rada i brige o zajedničkom domu – kardinal je na kraju izlaganja potaknuo da se umjetna inteligencija ne smatra prijetnjom nego saveznikom ljudi, te podsjetio da je ona uvijek ljudski proizvod. Zbog toga tehnološki napredak treba poštovati dostojanstvo i bratstvo ljudskih bića, izbjegavajući njegovu uporabu za dobrobit samo nekolicine, a na štetu većine. (kta/rv)
