Duše su pravednika u ruci Božjoj i nikakva ih muka neće dotaknuti. (Mudr 3:1)
Učenje Katoličke crkve o Svetim dušama u čistilištu je u najmanju ruku pomalo čudno – i definitivno zbunjujuće. Teško da se može kriviti pripadnike drugih religija što to teško prihvaćaju! Pa da vidimo možemo li mi sami bolje razumjeti prekrasnu misteriju koja je ovo mjesto zvano “Čistilište”.
Svi koji umiru u Božjoj milosti i prijateljstvu, ali još uvijek nesavršeno pročišćeni, doista su sigurni u svoje vječno spasenje; ali nakon smrti prolaze kroz pročišćenje, kako bi postigli svetost potrebnu za ulazak u radost neba. (Katekizam Katoličke Crkve, 1030.)
Razumijemo da je Čistilište mjesto pročišćenja, mjesto čisteće “vatre”. Duše su ovdje “kao zlato u peći” (Mudr 3,6). Drugim riječima, te duše su u boli; oni su patnja. Dakle, kako to da nam Sveto pismo u isto vrijeme govori da ih “nikakva muka neće dotaknuti?” Izgorjeti u požaru zvuči mi prilično mučno!
Stvar je u tome da je patnja u Čistilištu poput majke u trudovima; to je najmučnija bol u njezinu životu… ali također, za nju, to je najslađe sjećanje i najdublja ljubav koju je njezino srce ikada upoznalo. Osjeća se kao da više ne može podnijeti ni minutu svoje boli, au isto vrijeme zna da će ono što je čeka biti njezina najveća radost. Ima predodžbu o daru koji će doći, ali ga još nije vidjela vlastitim očima, držala vlastitim rukama i poljubila vlastitim usnama. Ona pati, ali u nestrpljivom, uzbuđenom iščekivanju.
Usporedimo ovu majku na porođaju s pacijenticom u susjednoj bolničkoj sobi, koja također trpi strašne bolove… ali je tu da joj se kirurški ukloni kancerogeni organ. Ono što ga čeka je još veća bol, plus kemoterapija i zračenje koje će uslijediti nakon operacije. Nada je dodati neizvjestan broj godina svom životu, a ipak, on ne može a da ne pomisli: “Što ako ovo ne uspije?” I majka i pacijent s rakom su u mučnoj boli, ali dok je potonji možda u mukama; bivši nije. Takva je patnja Duša Svetih za koje se “nikakva muka neće dotaknuti”.
Oni koji su u čistilištu ne mogu moliti za sebe, zato se nazivaju i “siromasi”. (Gretchen Filz, 20 načina kako se moliti za svete duše u čistilištu)
Evo sljedećeg zbunjujućeg učenja Crkve. Kako znamo da Duše Svete ne mogu moliti za sebe, i štoviše… zašto ne? Zapravo, sasvim je logično. Jednom kada je duša imala susret s Gospodinom, za tu dušu više ne postoji ništa osim jedinog cilja jedinstva s Bogom.
[The soul’s] Susret s Bogom odmah nakon smrti ranio ga je snažnom čežnjom za Njim, koga je na kratkotrajni trenutak prepoznao kao krajnje ispunjenje svih svojih čežnji, želja i nada, svoje žudnje za srećom…
– Gerard van den Aardweg
Postoji to konačno, sveobuhvatno razumijevanje i znanje da je samo Bog sve što je važno; to jest, ljubav je jedino što “ostaje”. I u ovom novorođenom razumijevanju, za dušu u Čistilištu, što god joj se dogodi od tog trenutka nadalje, on potpuno polaže u Očeve ruke s potpunim povjerenjem. On se potpuno prepustio Očevoj božanskoj providnosti, tako da ne želi ući u Njegovu prisutnost bez pročišćenja koje mu pripada.
Stoga za njega nema razloga moliti za sebe. Njegova jedina želja je ono što Otac želi i, nakon što je došao do kraja svog zemaljskog života siguran u svoj vječni dom, njegov život je savršeno u jedinstvu s tom istom voljom. Ne postoji ništa drugo što bi mogao poželjeti za sebe.
No, nakon što je postao svjestan ovog dubokog i lijepog značenja svog života, on sada sasvim sigurno moli s većom gorljivošću za duše koje su još na zemlji i koje tek trebaju izabrati tu istu Božju volju. To je razina dubokog razumijevanja koju rijetki dosegnu na zemlji; većina nas to može prihvatiti u teoriji, ali smatra da ga je gotovo nemoguće shvatiti u praksi. Bez tog susreta s Bogom, ova božanska istina teško prodire u naše razumijevanje.
Što nas dovodi do sljedeće zagonetke:
Ovise o nama da im pomognemo olakšati patnju i brzo ih unaprijediti kroz njihovo pročišćenje kako bi se mogli pridružiti svetima na nebu.
– Gretchen Filz
Ako Sveti Duši prebivaju savršeno u skladu s Božjom voljom, koja je svrha naše molitve za njih? Drugim riječima, ako žele biti pročišćeni onoliko dugo koliko je potrebno, zašto bismo trebali požurivati taj proces umjesto njih?
Pa, molitva za Duše Svete doista olakšava njihovu patnju i pomaže im da napreduju “brže”, ali ne “požuruje” proces, barem ne u ovozemaljskom smislu. Ako je moje dijete bolesno u krevetu s temperaturom, učinit ću sve što mogu da mu olakšam patnju. Mogu mu staviti hladnu krpu na glavu, udobnije ga namjestiti s nekoliko jastuka, dati mu nekoliko gutljaja osvježavajuće vode, a najviše od svega, samo sjesti s njim da ne bude sam. Takav je učinak naših molitava za Duše Svete da im olakšamo patnju; naš je način da “samo sjedimo” s njima, tako da ne moraju patiti sami. I to čini razliku.
Njihov odlazak smatran je nevoljom… Ali oni su u miru. (Mudr 3,2-4)
I sada počinjemo shvaćati kako ih naše molitve “brzo pospješuju kroz njihovo pročišćenje”.
Jedan od mojih najmanje omiljenih poslova je čišćenje kupaonica. Dakle, što da radim kada dođe vrijeme za ovaj posao? Zovem prijatelja da izmolimo krunicu. Sada, nije kao da samo zato što molimo zajedno, Majka Marija dolazi i čisti kupaonice za mene. Ne, još uvijek moram raditi taj prokleti posao. Ali kad se molim s prijateljem, vrijeme nekako “brzo” prođe. Moj um nije usredotočen na grozotu moga zadatka, nego radije na ljubav i radost Gospodinovu. A onda se čini da je – a da nisam potpuno svjestan kada i kako – posao odjednom gotov.
Na isti način, naše molitve za naše prijatelje u Čistilištu ih “požuruju” kroz proces jer im pomaže da odvrate pogled od plamena – koji ionako moraju izdržati – i na Onoga koji im umjesto toga dopušta njihovu kušnju vatrom: Bože milosrđa i ljubavi.
Neću odbiti nikoga tko dođe k meni… Jer ovo je volja Oca mojega, da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega ima život vječni i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.. (Iv 6,37-40)
Autor fotografije Tahlia Doyle na Unsplash
