Novi izvještaj Ekumenskog vijeća Crkava upozorava na ekološku katastrofu i analizira različita iskustva autohtonih zajednica u suočavanju s klimatskim promjenama, ističući utjecaj tih promjena na njihov društveni i kulturni život.
Izvještaj pod nazivom „Autohtona duhovnost, prava na zemlju i klimatska pravednost” snažan je, jasan i ponekad gotovo očajnički poziv na akciju. Svrha je izvještaja upozoriti na ekološku katastrofu koju čovječanstvo doživljava, s dosad neviđenim ubrzanjem, osobito posljednjih godina. Knjiga, koju je uredila Lori Ramson, savjetnica za autohtone narode, plod je seminara na kojem su se u listopadu prošle godine razmjenjivala iskustva autohtonih zajednica o klimatskim promjenama i njihovim posljedicama na lokalnu zajednicu, društvo i kulturu, piše Vatican News.
„Autohtoni narodi žive i svjedoče zajednicama koje se i dalje suočavaju s brojnim multidimenzionalnim krizama: agresivne klimatske promjene, sustavno nasilje gubitka zemlje, rasizam, siromaštvo i kršenje ljudskih prava – sve to nepovoljno pogađa autohtone narode”, napisao je u predgovoru izvještaja vlč. Peter Cruchley, direktor Komisije za misiju i evangelizaciju Ekumenskog vijeća Crkava. Također, podsjetio je kako sve kršćanske Crkve mogu aktivno sudjelovati u promjenama, pod uvjetom da prepoznaju nužnost suočavanja s grijesima prošlosti vezanima uz kolonijalizam.
Prvi dio dokumenta fokusira se na odnos autohtonih naroda prema njihovoj zemlji: „Ova povezanost više je od puke fizičke veze; ona je duhovna, kulturna i esencijalna za njihov identitet. Metafora ‘pupčane vrpce’ prikladno opisuje taj odnos, jer autohtoni narodi Zemlju vide kao izvor života, hranjenja i duhovnog vodstva”.
U brojnim autohtonim kulturama Zemlja ima sakralnu vrijednost, toliko da mnogi prirodni lokaliteti imaju apsolutnu svetost. „To je viđenje u potpunoj suprotnosti sa zapadnim poimanjem dominacije nad prirodom, što često dovodi do eksploatacije i uništavanja. Autohtona vizija daje prioritet ravnoteži, skladu i uzajamnosti s prirodom”. Primjerice, Māori s Novog Zelanda vjeruju u koncept prema kojemu ljudi nisu vlasnici, već čuvari zemlje. Slično, Navajo narodi u Sjedinjenim Američkim Državama slijede princip “zozone”, koji naglašava važnost življenja u harmoniji s prirodnim svijetom.
Jedan od zanimljivih fokusa izvještaja, koji je možda premalo obrađen u suvremenom zapadnom društvu, odnosi se na razorne učinke kolonijalizma, ne samo u sferi pravde, već i u ekološkoj. Oduzimanje prava autohtonim narodima na njihovu domovinu nasilno je nametnulo strane pravne i ekonomske sustave koji su marginalizirali njihove tradicionalne načine života, doveli do gubitka specifičnih kulturnih i duhovnih praksi, te izazvali ozbiljnu ekološku degradaciju zbog eksploatacije resursa.
„U Južnoj Americi, amazonska prašuma, dom brojnih autohtonih zajednica, ozbiljno je pogođena deforestacijom. U Australiji je nasilno uklanjanje aboridžinskih naroda s njihovih teritorija dovelo do gubitka kulturne baštine i prekida slojevitih praksi upravljanja zemljom koje su okoliš čuvale tisućama godina”, ističe se u izvještaju koje se može pronaći na stranicama www.oikoumene.org. (kta/rv)