Isus je iskoristio pashalni seder ne samo da uspostavi novi ritual koji sada nazivamo misom, već i da dovede do ostvarenja svoj novi i vječni savez.
Da bismo razumjeli kako je Krist to postigao, potrebno je razumjeti ritual koji je Bog uspostavio kao trajnu uredbu nad svojim izabranim narodom u Mojsijevom savezu. Izraelci su trebali poštovati ovaj ritual, Pashalni seder, svake godišnjice prve Pashe. To je trebalo biti učinjeno u znak sjećanja na “pashalnu žrtvu Jahvinu, koja je prošla preko kuća Izraelaca u Egiptu; kad je ubio prvence Egipćana, poštedio je naše kuće” (Izl 12,27).
Više od tisućljeća prije dolaska Mesije, ustanovljen je Pashalni Seder. Taj je ritual imao jedinstvenu i definiranu strukturu, slično kao što to danas doživljavamo u misi. Sama riječ Seder znači “red”.
Naše znanje o ovom drevnom ritualu dolazi do nas iz Mišne, zbirke rabinskih spisa koji su služili kao biblijski komentar na knjige Starog zavjeta. Židovi su u Isusovo vrijeme toliko štovali Mišnu da je bila druga po autoritetu iza Svetog pisma.
Ovaj obred imao je četiri dijela, a svaki dio je imao zajedničke molitve, himne, blagoslove i čašu vina pomiješanu s malo vode koju je svaki sudionik trebao popiti na kraju svakog dijela.
Svaka od četiri šalice imala je ime. Prva čaša zvala se čaša posvećenja; drugi Pehar navještenja; treća Čaša blagoslova; a četvrti Pehar hvale.
Tijekom Posljednje večere, koja je naravno bila pashalni seder, sve je teklo onako kako je bilo uobičajeno tijekom prva dva dijela. No stvari su se dramatično promijenile tijekom trećeg dijela, Kupa blagoslova.
Znamo da je Isus ustanovio euharistiju tijekom trećeg dijela pashalnog sedera jer se sveti Pavao posebno poziva na to u svojoj prvoj poslanici Korinćanima: “ čaša blagoslova što blagoslivljamo, nije li to sudjelovanje u krvi Kristovoj? Kruh koji lomimo nije li dioništvo u tijelu Kristovu?” (1 Kor 10,16) [emphasis added].
Jeste li uhvatili to? Izravna referenca na treću čašu, čašu blagoslova pashalnog sedera! Ovo nije puka slučajnost; Pavao je prije obraćenja bio učenik rabina Gamaliela. Rabin Gamaliel bio je jedan od najautoritativnijih rabina u cijelom starom Izraelu i opsežno je pisao o Pashalnom Sederu. Također se spominje u Djelima apostolskim.
Uspostavom Euharistije, Isus je značajno promijenio redoslijed trećeg dijela Sedera. Može se zamisliti kako su njegovi učenici morali reagirati na ono što se dogodilo. Tijekom cijelog svog života nikada nisu doživjeli takvo odstupanje ni u jednom prijašnjem pashalnom sederu!
No njihov bi se šok samo pojačao kada su “nakon pjevanja pjesme izašli na Maslinsku goru” (Mt 26,30). Himna koju su pjevali Isus i njegovi apostoli bila bi Veliki Hallel, psalam 118, nazvan Himnom zahvalnosti. Uvijek se pjevalo na početku Četvrta pehar, Pehar hvale. Ali kao što citat iz Matejeva evanđelja sugerira, četvrta čaša nije popila prije nego što su otišli na Maslinsku goru. Tako je pashalni seder ostao nepotpun!
Dakle, što se dogodilo kada su stigli u Getsemanski vrt na Maslinskoj gori? Isus je otišao, pao ničice i sam se molio svome nebeskom Ocu ovim riječima: “Oče moj, ako nije moguće da ovu šalicu prođi da ga ne popijem, budi volja tvoja!” (Mt 26,42) [emphasis added].
Evo ga — eksplicitna referenca na nepopijenu šalicu. Isus je ovu istu molbu izrekao tri puta u vrtu, i svaki put se izričito osvrnuo na a kupa.
Pitanje koje se postavlja: je li Isus doista pio iz četvrte čaše, čaše hvale? I ako jeste, kada i kako je to učinjeno?
On je, zapravo, konzumirao Čašu hvale, i učinio je to s križa. Ivanovo evanđelje otkriva:
Nakon toga, svjestan da je sada sve svršeno, da bi se Pismo ispunilo, Isus reče: Žedan sam. Tu je bila posuda napunjena običnim vinom. Pa su na grančicu stavili spužvu namočenu u vino izop i prinese ga ustima. Kad je Isus uzeo vino, reče: “Svršeno je.” I sagnuvši glavu, predade duh.
Ovdje, nekoliko trenutaka prije svoje svete smrti, naš Gospodin dijeli “zajedničko vino” i time dovršava četvrtu čašu. Isus ispunjava Stari zakon pažljivo dovršavajući Pashalni seder Mojsijevog saveza, uspostavljajući Novi i Vječni savez u isto vrijeme!
Promotrite daljnje detalje ovog ispunjenja iz ovog odlomka iz Knjige Izlaska:
Mojsije je sazvao sve izraelske starješine i rekao im: “Idite i nabavite janjaca za svoje obitelji i zakoljite pashalne žrtve. Zatim uzmite hrpu izop i umočivši je u krv koja je u zdjeli, namaži malo te krvi na nadvratnik i dva dovratnika.”
Činjenica da se grana izopa koristi u kulminacijskom činu u oba saveza je nepogrešiva! Čini se kao da to uopće nisu odvojeni savezi, već dva dijela jednog neprekidnog saveza. Pred- i post-mesijanski savez.
Dok nastavljamo slaviti Božju otkupiteljsku pobjedu Jaganjca nad grijehom i smrću ovog uskršnjeg vremena, imajmo na umu zamršenu prirodu Božjeg plana za naše spasenje. Isusov posljednji pashalni seder poslužio je za ostvarenje Novog i Vječnog saveza i stvaranje bitnih elemenata mise, komemoracije ovog saveza. Pogledajte kako Božji inteligentni plan odjekuje u Njegovom veličanstvenom planu za naše spasenje. Aleluja!
Napomena autora: Ovaj je članak inspiriran knjigom Isus i židovski korijeni euharistije dr. Branta Pitrea. Knjiga dr. Pitrea duboko je promijenila moje shvaćanje vjere i želim mu izraziti duboku zahvalnost za njegovo znanje i uvide u ovu temu.
Autor fotografije Jametlene Reskp na Unsplash
