Milosrđe je najveća od teoloških vrlina (1. Korinćanima 13,13). To je zato što je to jedina teološka vrlina koja ostaje na nebu. Kad jednom vidimo Boga licem u lice, više nam nije potrebna vjera ni nada. Ali naše prijateljstvo s Bogom ostaje. Milosrđe je još bolje nego što se često misli; to je sudjelovanje u samoj Božjoj ljubavi prema samome sebi.
U Evanđelju po Ivanu Isus kaže: “Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas” (Ivan 15,9). Bog nas voli na isti način na koji Bog voli Boga. Krist nam je rekao da volimo svoje bližnje kao što volimo sami sebe (Mk 12,31). Ali Krist, budući da je dobar učitelj, ne traži od nas da činimo stvari koje On sam nije prvo učinio. Bog nas voli kao što voli samoga sebe i stoga nam može reći da volimo druge kao što volimo sami sebe.
Ali Krist od nas zahtijeva još veće stvari od puke ljubavi prema drugima istom prirodnom ljubavlju koju imamo prema sebi. U Evanđelju po Ivanu Krist nastavlja: “Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas” (Ivan 15,12). Ne samo da moramo voljeti druge kao same sebe, nego ih moramo voljeti kao što ih Bog voli. I, kao što smo upravo vidjeli, Bog voli druge kao što voli samoga sebe. Dakle, Evanđelje zahtijeva da volimo druge ljude na isti način na koji Bog voli samoga sebe.
Ljubav o kojoj govorimo je milosrđe. Sveti Toma Akvinski objašnjava da je dobro koje želimo drugima s ljubavlju milosrđa da dođu u nebo – želimo da drugi budu u vječnom intimnom jedinstvu s Bogom. Dakle, ljubav koju moramo imati prema drugima zahtijeva da želimo da oni zauvijek budu s nama u nebu. Dobro neba nije samo ekstrinzično dobro koje možemo poželjeti drugima, poput pizze. Umjesto toga, to je u biti sindikat. Prvo, jedinstvo osobe i Boga. Ali također, budući da i mi želimo biti u nebu (moramo se voljeti milosrđem), to je jedinstvo druge osobe i nas samih u Kristu. Bog je tako tijesno sjedinjen sa sobom da je tri Osobe u istoj božanskoj naravi. S milosrđem moramo željeti sjedinjenje s drugom osobom na temelju zajedničkog jedinstva s Bogom.
Dakle, uobičajena izreka da “ne moramo Kao naši susjedi ali pravedni ljubav njih”, vrlo je slab. Proturječno je reći da želimo intimno i vječno sjedinjenje s drugom osobom, da želimo s njom provesti vječnost slaveći Boga, ako nam se ne sviđa. Gledano iz drugog kuta, Bog želi s tom osobom provesti vječnost, a mi moramo željeti isto. Kako onda uopće možemo reći: “Ne trebam Kao vas?”
Milosrđe zahtijeva da volimo druge kao što ih Bog voli, a to je način na koji Bog voli samoga sebe. Tako jaka ljubav ne odbija “lajkati” drugu osobu. U najmanju ruku, ako osoba nije “dopadljiva” jer je zla, tada poput Boga, želimo da se druga osoba odvrati od svog grijeha kako bi postala dobra, kako bi postala “dopadljivija”. Ali, kao i Božja ljubav, ne možemo čekati da osoba bude potpuno simpatična prije nego što je počnemo voljeti milosrđem, prije nego što poželimo jedinstvo s njom: “Bog pokazuje svoju ljubav prema nama time što je Krist za nas umro dok smo još bili grešnici.” (Rimljanima 5,8). Milosrđe bi nas trebalo potaknuti da se sviđamo drugoj osobi budući da pokušavamo s njom provesti vječnost na nebu.
Autor fotografije Randy Fath na Unsplash
