Jakova se naziva starijim kako bi ga se razlikovalo od istoimenog apostola i Isusovog rođaka, Jakova mlađeg.
O njegovu naglom karakteru govori zgoda iz Isusova života kada ga negostoljubivi Samarijanci nije htio primiti. “Kad to vidješe učenici, Jakov i Ivan, rekoše: ‘Gospodine, hoćeš li da zapovjedimo ognju da siđe s neba i da ih uništi?’ Isus se okrenu pa ih ukori. I odu u drugo selo” (Lk 9,54-56).
Ono što se još sigurno zna o Sv. Jakovu zabilježeno je u Djelima apostolskim. “U ono vrijeme kralj Herod poče zlostavljati neke članove Crkve. Mačem pogubi Ivanova brata Jakova” (Dj 12,1-2).
Klement Aleksandrijski i Euzebije Cezarejski spominju i obraćenje sudskog sluge koji je Jakova vodio na sud. Vidjevši kako je Apostol hrabro primio smrtnu osudu obratio se i Jakova zamolio za oproštenje za sve što mu je učinio. Poslije toga je obojici odrubljena glava.
Tijelo Sv. Jakova preneseno je u Compostellu u Španjolskoj, gdje njegov grob u srednjem vijeku postao uz Rim i Jeruzalem najveće hodočasničko mjesto. Španjolska ga je izabrala za svoga zaštitnika, a kad njegov blagdan padne u nedjelju, kao što je 2021. onda cijela godina bude proglašena jubilarnom Jakovljevom godinom.
Svetog su Jakova kao svog naročitog zaštitnika poštivali tijekom stoljeća hodočasnici i putnici, zatim srednjovjekovni vitezovi, pa onda apotekari, kožari, ratari i voćari.
Slikari ga obično prikazuju kao putnika sa štapom u ruci, koji put i s mačem, što podsjeća na njegovu smrt.
Ime mu je aramejskog porijekla i znači Božji sljedbenik. Zaštitnik je Španjolske, Gvatemale, Nikaragve i Čilea.
Ž.I, KT
