DUBOŠEVICA (TU) – Na blagdan Nevine dječice, u subotu 28. prosinca, večernjim misnim slavljem svečano je obilježena 230. obljetnica posvete crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Duboševici.
Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Duboševici izgrađena je 1794. godine, a posvećena je 19. studenog 1794. Dao ju je sagraditi kraljevski vojvoda Albert. Crkva se nalazi na ulazu u mjesto, uz crkvu se nalazi župni stan, Gospin park te sportski tereni.
Postojala su dva oltara; glavni sa slikom Blažene Djevice Marije na Nebo Uznesene i bočni sa slikom svetog Ladislava, kralja Ugarske. Na koru su orgulje koje je 1889. godine izgradio poznati graditelj orgulja Josef Angster.
Građena je opekom, s krovom na dvije vode pokrivenim biber-crijepom. Jednobrodna je građevina s pravokutnim svetištem i polukružnom apsidom, ima jednokatnu sakristiju dozidanu uz južnu stranu svetišta i ukomponiran zvonik s tri zvona u glavno pročelje. Crkva se ističe bogatom obradom glavnog pročelja, naročito zvonika (visok 43 metra), s baroknim arhitektonskim detaljima. Visina crkve očituje se u unutrašnjosti ravnim stropom crkve koji daje interijeru specifičan izgled, unutarnji zidovi visoki su 12 metara.
Crkva predstavlja jedan od značajnijih sakralnih spomenika u Baranji, Osječko-baranjskoj županiji, spomenik je kulture i pod zaštitom konzervatora. U narodu je nazivaju „baranjska katedrala“. Duboševica je župa sjeverno od Osijeka, na granici s Mađarskom udaljena15 km od grada Mohača (za usporedbu Mohač je bliži od Belog Manastira koji je udaljen 18 km od Duboševice). Crkva se obnavljala nekoliko puta. Tijekom Domovinskog rata teško je stradala, dvije trećine stanovnika je bilo prognano. Župna crkva, župni dvor bili su devastirani, crkvena zvona su zašutjela.
Prvi župnik po povratku ovog okupiranog dijela Hrvatske bio je vlč. Stanislav Šota, koji je imao tešku zadaću. Trebalo je tada živjeti i djelovati u području gdje je još uvijek bilo otpora povratku hrvatskih institucija pa tako i katoličkih svećenika, a povratkom prognanih vjernika situacija je bila bolja. Svaki župnik je trebao uložiti puno truda, svog utjecaja, molitve i ljubavi kako bi župa zaživjela, svaki je od njih ostavio traga, koji je vidljiv, a prenosi se i usmenom predajom.
Vlč. Bojan Slaviček došavši u ovu župu, kao župnik, započeo je detaljnu obnovu crkve, kako na crkvi kao građevini tako i na duhovnom životu župne zajednice – žive Crkve. Naravno da je to i uspješno odradio, na čemu su mu zahvalni vjernici ovog malog mjesta.
Sadašnji župnik Dejan Henčić došao je u župu nakon vlč. Danijela Tigandžina. Zajedno sa ŽPV i ŽEV, vjernicima i suradnicima proslavio je jubilej 230 godina od posvete crkve.
Proslava je održana nakon Božića jer je velik broj vjernika ove župe u dijaspori, mnogi su nakon Domovinskog rata svoj dom zasnovali u drugim dijelovima Hrvatske. Većina ih dolazi tijekom Božića i božićnih blagdana u svoje rodno mjesto stoga je odlučeno jubilej proslaviti u to vrijeme kada je više stanovnika u selu.
Svečanost je započela misnim slavljem u 18 sati, a nakon proslave bila je upriličena zajednička večera svih vjernika u Domu kulture uz glazbu domaćih tamburaša.
Župnik Dejan Henčić u propovjedi je govorio o žrtvi Nevine dječice koja su bila ubijena zbog volje moćnika koji se bojao za svoj položaj. Zatim je govorio o sakramentima koji se proslavljaju upravo u crkvi, koji nas prate od rođenja do smrti u važnim trenucima našeg svjetovnog i duhovnog života, o nauku Crkve, zajedništvu bez kojeg nema ničega, euharistiji i Kristu koji nas sve sabire oko stola ljubavi i pomirenja te caritasu – djelatnoj ljubavi prema bližnjemu.
Propovijed je završio riječima: „Zapitajmo se: A gdje je moje mjesto u Crkvi? Ne u ovim klupama, u crkvi, već koja je moja uloga i doprinos u Crkvi – živoj zajednici vjernika! Ne vrijede nam zgrade i obljetnice ako su nam crkve prazne i ako u njima nema nas – žive Crkve, zajednice vjernika.“
U molitvi vjernika molilo se za sve pokojne svećenike ove župe, a na kraju euharistijskog slavlja župnik je pročitao i imena svih svećenika koji su djelovali u župi Uznesenja BDM kao i svećenika rodom iz Duboševice.
Župnici koji su djelovali u Duboševici (do osamostaljenja župe 1846. godine stanovali su u Dražu ili Topolju, a Duboševica je bila filijala)
Upravitelji filijale Duboševica od 1794. do 1846.
- MATIJA ĐURIĆ (Topolje, 1777 – 1807. pokopan u Topolju crkva sv. Petra i Pavla)
- JOSIP TULOK (Topolje, 1807. – 1827.)
- LUKA SOÖÖÉÉKOLY (Topolje, 1827. – 1834., pokopan u Luču)
Župnici u Duboševici od osamostaljenja 1846. do Apostolske administrature 1920.
- ĐURO KOVAČIĆ (Topolje, 1834.-1846. – Duboševica, 1846. – 1868., pokopan u Duboševici) On je prvi duboševački župnik jer 1846. iz Topolja prelazi za župnika u Duboševicu
- STJEPAN ROKA (1869. – 1870.), pokopan u Duboševici
- IVAN de MATA PAŠIĆ (1870. – 1884.), pokopan u Duboševici
- PETAR MATARIĆ (1884. – 1907.)
- VINKO BUDANOVIĆ (1907. – 1909.)
Župnici u vrijeme Apostolske administrature (1920. – 1971.)
- EMERIK (MIRKO) MOYZIS (1909. – 1930.) pokopan u Duboševici
- FRANJO HLOBIK (1931/32. – 1941.)
- VATROSLAV (IGNAC) OBERON (1932.) 6 mjeseci kao zamjena župnika HLOBIKA
- ANTAL REIL (1941 – 1945.)
- JOSIP RÉVÉSZ (1949. – 1950.)
- IVAN KÖDMÖN (1950 – 1955.)
- IVAN JELIĆ (1956 – 1964.)
- VLADIMIR VARGIĆ (1964. – 1965.)
Župnici u sastavu Đakovačke ili Bosanske i Srijemske biskupije (1971. – 2008.)
- + ANDRIJA KRAMAR (1965. – 1980.)
- + MARTIN DAKIĆ (1980. – 1983.)
- MARKO PEULIĆ (1983. – 1986.)
- ŠIMO DOMAZET (1986 – 1991./1997.)
- STANISLAV ŠOTA (1997. – 2003.)
- JOSIP KOLESARIĆ (2003. – 2008.)
Župnici u sastavu Đakovačko – osječke nadbiskupije od 2008. do danas
- BOJAN SLAVIČEK (2008. – 2014.)
- + ZORAN VUKOJA (2014. – 2018.)
- JOSIP KUZMIĆ (2018. – 2019.)
- DANIJEL TIGANDŽIN (2019. 2023.)
- DEJAN HENČIĆ (2023. – danas)
Župa Duboševica dala je 4 svećenika:
- STIPO VINOJČIĆ (r.1950.)
- MARKO KLJAJIĆ (r.1950.)
- +IVAN (IVO) GRGIĆ (r.1962. – +1992.) mučki ubijen u Banjalučkoj biskupiji
- STIPO MARIĆ (r.1968.)
Jasminka Damjanov/Helena Ivičin
