U ponedjeljak 20. svibnja Katolički školski centar “Petar Barbarić” u Travniku proslavio je svoj Dan. Misno slavlje u sjemenišnoj crkvi Sv. Alojzija Gonzage predvodio je kanonik Vrhbosanskog kaptola preč. Marko Zubak, uz koncelebraciju više svećenika i ravnatelja KŠC-ova u BiH, izvijestio je portal Nedjelja.
U prigodnoj propovijedi preč. Zubak progovorio je o primjeru života svetaca koji vjernicima pokazuju kako živjeti cjelovito. Spomenuo je tako Sv. Franju čiji zapisi pomažu suvremenom čovjeku jer „pobožnost u svijetu zaslužnija je nego bijeg od svijeta.
Povijest opominje i ohrabruje
„Ali treba je prilagoditi snazi, prilikama i dužnostima svakog pojedinca. Čini se da su to znali i uspijevali odgojitelji i profesori isusovci u svoje vrijeme. Tako isto ni mi ne želimo zaostajati u ovo naše vrijeme za njima. I bez obzira što su na kraju doživjeli tešku nezahvalnost, te protjerani iz ove Gimnazije od bezbožničkog sistema, ta činjenica ne umanjuje njihovu veličinu, nego je još više glorificira (…) Preživio je Travnik zajedno s tolikim istinoljupcima i brojna poniženja, ali je zahvaljujući velikanima vjere i duha, uvijek ostao dostojanstven i uspravan“, objasnio je propovjednik koristeći prigodu zahvaliti Bogu za tolike ljubitelje istine i života, znanja i vjere, obnovitelja i graditelja, a nadasve čuvara ljudskog i božanskog dostojanstva na ovim prostorima.
Osvrnuo se zatim na povijest i vrijeme prije osnutka gimnazije, zatim teško razdoblje zabrane djelovanja svećenika i ustanove uopće. „Da, povijest naša ljudska i zemaljska može katkada biti teška i mučna, puna krvi i suza, ali mi znamo, kao što su to znali i predci naši slavni, da je u tu našu ljudsku stvarnost došao Bog i donio svjetlo svoje istine i pobjede. O tomu svjedoče brojni plodovi: docenti, doktori, primariusi, književnici, pisci, slikari, biskupi i svećenici koji su i u tim teškim trenutcima znali da Ljubav pobjeđuje“, naglasio je preč. Zubak.
O hrabrosti…
Zato je još jedanput zahvalio Bogu za sve gorljive i predane, samozatajne i odvažne profesore, odgojitelje i graditelje, kako one slavne, davne, tako i ove naše današnje „jednako ustrajne i marljive koji znaju kako nož boli i rana peče“. „Zato nam treba hrabrosti da budemo originalni, jedinstveni, ne imitirajući druge, nego da, razvijajući svoju originalnost, volimo sebe i svoje, ali i da nikada, nikada ne preziremo druge ljude. Treba nam hrabrosti da ne ogovaramo druge, da razlikujemo zlo od čovjeka i zlo uništavamo, a čovjeka ljubimo. Trebamo hrabrosti za više molitve, da volimo svoju domovinu i svoj zavičaj, svoju Crkvu, sav Božji svijet“, potaknuo je na kraju predvoditelj misnog slavlja zaključivši kako su „i danas među nama hrabri i odvažni Brandisi, Barbarići, Andrići, Stadleri…, a njih se isplati susresti, porazgovarati s njima i ohrabriti se na njihovoj hrabrosti“.
Poslije sv. mise održani su svečana akademija i domjenak.
Treba spomenuti kako su, u jutarnjim satima, prije sv. mise učenici Osnovne škole i Gimnazije obišli groblje Bojna gdje su upalili svijeće za duše preminulih učenika i profesora. Uslijedilo je prikazivanje filma o Petru Barbariću u auli Centra, a postavljena je i likovna izložba učenice VIII. razreda Lare Augustinović i učenice II. razreda Gimnazije Mije Martić. (kta/rv)
