Mladi Garešničkog dekanata sudjelovali na SHKM-u u Požegi

Susreti Hrvatske katoličke mladeži u Požegi su moji drugi susreti na koje sam se prijavila. Na svoje prve susrete prijavila sam se na prijedlog župnika imajući na umu da će to biti kao neki klasičan školski izlet. No, ove susrete mladih doživjela sam na potpuno drugačiji način, što zbog iskustva na prvim susretima, što i zbog vremena koje je prošlo do ovih susreta, u kojem sam dodatno radila na svom odnosu s Bogom.

Kada smo autobusom krenuli prema Požegi imala sam osjećaj da će biti baš dobar dan. Svi su bili sretni, nasmijani i jedva su čekali doći. Čim smo izašli iz autobusa u Požegi, mogla se osjetiti ta dobra energija svih mladih koji su već bili tamo.

Vrijeme je bilo savršeno za pripremljeni program. Vidjeti toliko mladih ljudi na jednom mjestu kako se zabavljaju, pjevaju, plešu, nalaze s prijateljima iz možda dalekih krajeva koje su upoznali na prijašnjim susretima, i svi zajedno slave Boga daje jedan prekrasan osjećaj i nadu da još uvijek postoje dobri ljudi na kojima ovaj svijet ostaje. Dok smo prijateljica i ja šetale, jedna cura nas je pitala hoćemo li dati izjavu za HKR i usred intervjua pitala nas je zašto smo došle na ove susrete.

Tako jednostavno pitanje, a tako je bilo teško odgovoriti na njega. Ne iz razloga što nemam odgovor, već zato što ih ima previše, a nisam htjela izostaviti niti jedan. Ta energija koju osjetim među svim tim mladima ne može se riječima opisati.

Toliko je posebna jer je u centru te energije uvijek Bog, što je prekrasno za vidjeti i doživjeti. Svi smo cijeli dan bili na nogama i neumorno slavili našu vjeru i našeg Boga, a navečer smo bili smješteni po obiteljima naše župe domaćina koji su nas prihvatili kao da smo stvarno dio njihove obitelji. Idući dan slavili smo svetu misu s njima te smo ručali svi zajedno u mjesnom domu, pjevali i zabavljali se.

Danas kada nekome pričamo o vjeri i crkvi, ljudi odmah pomisle kako se to odnosi samo na starije ljude, pogotovo u nekim manjim mjestima gdje više nema toliko djece, no ovi susreti su dokazali suprotno jer se odazvalo i došlo više od dvanaest tisuća mladih. Na susretima sam se osjećala toliko sretno i povezano sa svim mladima, kao da smo svi odrasli zajedno. To me potaknulo na razmišljanje i tek kasnije sam došla do zaključka.

U geslu “Ja sam trs, vi loze” leži odgovor cijelo vrijeme. Mi mladi smo loze, koje su došle iz brojnih krajeva slaviti Krista i povezati se s Njim, a On je naš trs u kojem se povezujemo, što objašnjava i osjećaj povezanosti sa ostalim “lozama” jer svi rastemo iz istog “trsa”. Ovi susreti hrvatske katoličke mladeži definitivno su ostavili neizbrisiv trag na mojoj duši i povezanosti s Bogom.

Smatram da nam je svima potrebno više ovakvih događanja, makar na razini biskupije ili nadbiskupije te sa sigurnošću mogu reći da jedva čekam i idem na iduće susrete. Copyright © 2018 Bjelovarsko-križevačka biskupija / Izrada web stranica