Papa Franjo se 21. prosinca susreo sa svojim najbližim suradnicima povodom božićnoga čestitanja te se u govoru osvrnuo na temu “govoriti dobro”. Budite “umjetnici blagoslova”, potaknuo je, preporučujući članovima kurije da ne popuste ogovaranju koje uništava društveni život. Potrebna je dosljednost: nije moguće pisati blagoslove, a onda ogovarati bližnjega.
U današnjem govoru članovima Rimske kurije povodom božićnog čestitanja, Sveti ih je Otac potaknuo da blagoslivljaju i govore dobro, a ne zlo, piše Vatican News. U promišljanju temâ korisnih za život kurijalne zajednice, Papa je naglasio da je odabrao aspekt koji dobro odgovara otajstvu Utjelovljenja: “Razmišljao sam o tome da o drugima govorimo dobro, a ne loše. To je nešto što se tiče svih, pa i Pape – biskupâ, svećenikâ, posvećenih osobâ i laikâ – i po čemu smo svi jednaki, jer dotiče našu ljudskost.”
“Ovaj stav – govoriti dobro, a ne loše – izraz je poniznosti, a poniznost je bitna osobina utjelovljenja, posebice u svjetlu otajstva rođenja Gospodinova koje se pripremamo slaviti. Crkvena zajednica živi u radosnom i bratskom skladu u mjeri u kojoj njezini članovi hodaju stazom poniznosti, odričući se loših misli i lošega govora o drugima”, upozorio je Sveti Otac.
Potaknuo je okupljene da, po primjeru crkvenog oca Doroteja iz Gaze, usvoje poniznost tako da se vježbaju u samooptuživanju. “U jednoj od svojih uputa Dorotej kaže: ‘Ako se kakvo zlo dogodi poniznima, odmah se okreni k sebi, i jednako prosudi da si i sam to zaslužio. I ne dopusti sebi predbacivati bilo što drugima niti kriviti bilo koga. Jednostavno izdrži, bez uznemiravanja, bez muke i u potpunom miru. Poniznost se ne iritira niti ikoga iritira.'”
“Tko god prakticira vrlinu optuživanja samog sebe, i to neprestano prakticira, postaje slobodan od sumnje i nepovjerenja te ostavlja prostor za djelovanje Boga, jedinoga koji sjedinjuje srca. Ako svatko napreduje na tom putu, može se roditi i rasti zajednica u kojoj su svi čuvari jedni drugih i hodaju zajedno u poniznosti i milosrđu”, podsjetio je Papa.
Ističući da nam Utjelovljenje otkriva kako u Bogu nema prokletstva za nas, nego samo i uvijek blagoslov, Papa je citirao početak Poslanice Efežanima: ‘Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, koji nas je blagoslovio svakim duhovnim blagoslovom u nebesima, u Kristu’ i ujedno napomenuo da, samo zato što smo mi blagoslovljeni, možemo blagoslivljati druge.
“Svi moramo biti uronjeni u to otajstvo, inače riskiramo da presušimo i postanemo poput onih suhih kanala koji više ne nose ni kap vode. Rad u uredu, ovdje u Kuriji, često je suhoparan i dosadan, ako se ne punimo pastoralnim iskustvima, trenucima susreta koji se ne mogu platiti i prijateljskim odnosima. Zato, prije svega, svake godine trebamo obavljati duhovne vježbe, da bismo potpuno uronili u Božju milost, životvornu vodu Duha Svetoga”, istaknuo je Sveti Otac, potaknuvši sve da u Crkvi postanu umjetnici blagoslova – odnosno, znak i oruđe Božjega blagoslova za čovječanstvo.
“O Rimskoj kuriji volim razmišljati kao o velikoj radionici u kojoj se radi na mnogo različitih zadataka, ali svi s istim ciljem blagoslivljanja, odnosno širenja u svijetu blagoslova Božjega i Majke Crkve. Posebno mislim na skriveni rad onih među vama koji pripremaju pisma, jer nekoj bolesnoj osobi, majci, ocu, zatvoreniku, starijoj osobi, djetetu… treba molitva i Papin blagoslov. Ne znači li to biti umjetnik blagoslova?”, zapitao se papa Franjo.
“Dragi naši, lijepo je pomisliti da uz svakodnevni rad, pogotovo skriveniji, svatko od nas može drugima donijeti Božji blagoslov. Ali u tome moramo biti dosljedni: ne možemo pisati blagoslove i potom govoriti loše o bratu ili sestri. Neka nam Gospodin, rođen za nas u poniznosti, pomogne da uvijek budemo muškarci i žene blagoslova”, zaključio je Sveti Otac. (kta/rv)
