Svetom misom zadušnicom koju je u bogoslovnoj crkvi sv. Ćirila i Metoda u Sarajevu 30. siječnja 2025. predvodio pomoćni biskup vrhbosanski u miru mons. Pero Sudar od pokojnog svećenika Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Jure Gavranića oprostilo se 30-ak kolega svećenika, veći broj časnih sestara, bogoslova i drugih vjernika. Među koncelebrantima su bili generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić, vicerektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa vlč. Ljubo Zadrić te ravnatelj Svećeničkog doma Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Vlado Vrebac.
Na početku svete mise uime svećenika Vrhbosanske nadbiskupije te uime svećenika umirovljenika Svećeničkog doma sućut rodbini i subraći svećenicima izrazio je ravnatelj vlč. Vrebac.
Uvodeći u svetu misu biskup Sudar pozvao je nazočne na „jedino i najvrjednije što čovjek uopće može“ u tom trenutku za pok. vlč. Gavranića – molitvu za pokoj njegove duše.
U prigodnoj propovijedi biskup Sudar kazao je da je smrt, iako svakodnevni događaj, ujedno uznemirujući čin jer predstavlja nenadoknadivi gubitak, ali da je svaka smrt ujedno, uz podsjetnik na vlastitu prolaznost, i vlastita poruka Isusa Krista. Istaknuo je da „u čovjeku uvijek postoji jedna posve prirodna pojava – čežnja za životom“, čak i kada ga Bog podari dugim i plodnim životom, pa u dubokoj starosti tijelo pokazuje fizičke znakove umora te da je upravo to dokaz da je Bog čovjeka stvorio za život vječni.
„Međutim, vjernici su doista obdareni srećom da tu tužnu i tragičnu činjenicu smrti, s kojom sve prestaje, s kojom sve ono što čovjek želi i za čim čezne ipak biva prekinuto… da tu takvu žalosnu činjenicu i odlazak možemo gledati u ‘svjetlu vjere’“, napomenuo je biskup Sudar podsjetivši da smrt u „svjetlu vjere“ zaista ima potpuno drukčiji oblik i značenje.
Osvrćući se na pročitani misni odlomak iz Pavlove poruke vjernicima u Rimu, a koji se tiče smrti i susreta između Boga i čovjeka, biskup Sudar posvijestio je da je u njemu izložena činjenica da je „Bog za nas“, da je „Bog za čovjeka“ jer „kome god Bog daruje život, daruje ga iz ljubavi“. Dodao je da je u čovjeku „jedno nesavršeno biće u kojemu vlada određena suprotnost“ jer „ne čini ono što bi htio, već čini ono što neće“. „To je ta suprotnost, to je ta napetost u ljudskome življenju, pa i u življenju čovjeka koji duboko vjeruje u Boga kao što to vjeruje svećenik koji mu je do te mjere povjerovao da je stavio život u njegovu službu“, kazao je biskup Sudar te nastavio:
„Nema doista konkretnijeg i jačeg izražaja u svakodnevnom životu vjere u Bogu doli da mu se život potpuno posveti jer život je ono najvrjednije što čovjek ima – to je zapravo okvir svih vrijednosti To je dar u kojemu su uokvireni svi drugi darovi života. I kada to netko nekome daruje, to je izraz povjerenja, vjere pa i ljubavi u tog čovjeka, u to biće. Međutim, koliko god vjerovali, nas napasti, nas prijetnje i nevolje – kako ih Pavao zove i nabraja – doista dovode u kušnju. Dovodi nas u kušnju i sama smrt… u kušnju da nas odvoji od ljubavi Kristove“, kazao je biskup Sudar naglasivši da se Krist, Bog, „ne odriče svoje ljubavi prema nama“.
Na kraju svete mise generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić u kratkim je crtama prikazao životni put svećenika Jure čijoj je rodbini izrazio sućut uime mons. Tome Vukšića, nadbiskupa metropolita vrhbosanskog i u svoje osobno.
Čitajući životopis pok. vlč. Gavranića podsjetio je, između ostaloga, da je rođen 21. svibnja 1941. u Bukovici te da je pohađao gimnaziju u Dubrovniku, a filozofsko-teološki studij u Đakovu. Za đakona je zaređen u Bosanskom Brodu, a za svećenika u Đakovu 29. lipnja 1968. Nabrojao je njegove svećeničke službe te spomenuo da je bio župni vikar u župi sv. Josipa u Zenici (1969.-1970.), Komušini (1970.-1971.), Kandiji (1971.) i Kaknju (1972.) te župnik u: Solakovoj Kuli (1972.-1978.), Podkraju (1978.-1979.), Jelahu (1979.-1988.), nekoliko mjeseci u Maglaju, Skopaljskoj Gračanici i Rankovićima, gdje je ostao sve do umirovljenja.
Nakon mise zadušnice uslijedio je ispraćaj zemnih ostataka pok. svećenika Jure prema župi Rankovići gdje će u 14:00 u crkvi biti misa zadušnica, a nakon toga i obred ukopa na groblju Rastovci. (kta)
