Talijanski kardiolog Franco Serafini istražuje euharistijska čuda suvremenim forenzičkim metodama i dolazi do zapanjujućih rezultata. U intervjuu za francuski časopis „Famille chrétienne“ objasnio je kako je iznenađen što se još nitko nije ozbiljno znanstveno pozabavio tom „potencijalno uznemirujućom temom“
Njegovo istraživanje započelo je 2015. godine kada je naišao na dokumentaciju o euharistijskim čudima koja je odobrila Crkva – pojavama u kojima su se posvećene hostije neobjašnjivo preobrazile u ljudsko tijelo i krv.
Uz suglasnost nadležnih biskupija uzeti su i laboratorijski ispitani mikrouzorci pet crkveno priznatih euharistijskih čuda. Korištene su histološke, imunohistokemijske i genetske metode, poput onih kojima policija osigurava biološke tragove na mjestu zločina.
Rezultati pregleda kardiologa izvanredni su u nekoliko pogleda. Svi analizirani uzorci potječu iz srčanoga tkiva: „Srce nosi univerzalnu simboličku moć. Autor ovih čuda koristi ga za prenošenje određene poruke.“ Prema Serafinijevim analizama, uzorci tkiva nisu pokazivali karakteristike zdravoga srca, već „trpećega, čak i umirućega“.
Posebno je zapanjujuće paradoksalno stanje uzoraka koji su istovremeno pokazivali karakteristike vitalnosti i smrti. „Taj suživot proturječi svim biološkim zakonima“, naglašava Serafini. „Tkivo je ili vitalno ili nekrotično – nikad oboje u isto vrijeme.“ Otkriće netaknutih leukocita nadilazi sve modele znanstvenoga objašnjenja.
Posebnost je i to što su svi pregledani uzorci imali istu krvnu grupu AB – najrjeđu krvnu grupu u koju spada tek oko pet posto svjetske populacije.
Ovo se otkriće ne odnosi samo na euharistijska čuda, nego i na Torinsko platno i Svetu tuniku iz Argenteuila. Serafini vjeruje da je slučajno podudaranje vrlo malo vjerojatno, procjenjujući vjerojatnost oko jedan prema 3,2 milijuna.
Važno je napomenuti da je znanost o krvnim grupama razvijena tek oko 1900. godine, dok mnogi fenomeni koji su se proučavali, kao što je čudo u Lancianu, potječu iz ranijih vremena.
„Ako se radi o krivotvorinama, krivotvoritelj je radio bez znanja o krvnim grupama. Kako je onda svaki put mogao odabrati istu krvnu grupu? Pogotovo jer je ona najrjeđa!“, ističe Serafini.
DNK analiza uzoraka otkrila je još jedan misterij: „Uzorci sadrže genetski materijal, ali on izbjegava konvencionalne metode detekcije.“ Ovaj fenomen je „nečuven i, opet, nešto što ne možete lažirati. Ne možete pronaći ništa. Ta se tkiva sama „skrivaju“. Postoji DNK, ali ne reagira na uobičajene testove.“
Čudo iz Lanciana
Kao upečatljiv primjer Serafini je naveo čudo u Lancianu u Italiji gdje već 13 stoljeća postoji dvostruka relikvija tkiva i zgrušane krvi.
Prema predaji, čudo se dogodilo tijekom mise u samostanskoj crkvi svetoga Longina kada je redovnik bazilijanac posumnjao u stvarnu prisutnost Krista u euharistijskim likovima. Priča se da se tijekom pretvorbe hostija pretvorila u meso, a vino u krv. Relikvije – komad tkiva srčanoga mišića i pet ugrušaka krvi – štuju se u Lancianu više od dvanaest stoljeća.
Godine 1970. nadbiskup Lanciana odobrio je znanstveno istraživanje koje je vodio profesor anatomije Edoardo Linoli. Prema analizama, meso se sastoji od poprečno-prugastoga srčanog mišićnog tkiva s netaknutim krvnim žilama i živčanim vlaknima. Uzorci krvi pokazali su rijetku krvnu grupu AB koja se nalazi i u Torinskome platnu i drugim euharistijskim čudima. Prema Linoliju, neobična trajnost relikvija je izuzetna jer, unatoč nedostatku konzervansa, ne pokazuju znakove prirodnoga raspadanja.
Teološki, čudo se tumači kao Božji odgovor na monahove sumnje. Identifikacija tkiva kao srčanoga mišića simbolizira Kristovu ljubav, dok krvna grupa AB povijesno odgovara Kristovu podrijetlu s Bliskoga istoka. Crkva ističe da vjera u Euharistiju ne ovisi o takvim čudima, ali ona mogu poslužiti kao potpora vjeri.
(kta)
