Djelatnici Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije vlč. dr. sc. Vlado Mikšić i Tomica Plukavec, prof. posjetili su Odjel za tekstil Hrvatskog restauratorskog zavoda u utorak 13. veljače u pratnji prof. dr. sc. Sanje Cvetnić s Odsjeka za povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu povodom obnavljanja tapiserije Studeni-prosinac, Charlesa Mittea.
Domaćin ovoga susreta bila je dr. sc. Branka Regović koja od 2015. godine vodi obnovu tapiserija „Mjeseci u godini“ (tzv. groteskni mjeseci) u vlasništvu Zagrebačke nadbiskupije. Naručitelj izrade ovih tapiserija bila je vojvotkinja Ėlisabeth-Charlotte od Orléansa (1676.-1744.) koja je bila veliki poklonik umjetnosti. Među brojnim umjetninama koje je naručila za svoje rezidencije su i tapiserije, groteskni mjeseci iz poznate radionice Charlesa Mittéa prema nacrtima bolonjskog umjetnika Francesca Galija Bibiene.
Naime, tapiserije su bile vjenčani dar vojvodi Franji Stjepanu I. Lotarinškom i carici i kraljici Mariji Tereziji. Tapiserije tada odlaze na bečki dvor. Zatim su, sredinom stoljeća, prenesene u zagrebački Biskupski dvor kao dar carice Marije Terezije zagrebačkom biskupu Franji Thauszyju (1751.-1769.). Biskup Thauszy je uživao veliki ugled na bečkom dvoru te je financijski potpomogao tijekom Sedmogodišnjega rata caricu Mariju Tereziju.
Ciklus tapiserija izvorno se sastojao od šest parova mjeseci, od kojih par Svibanj-lipanj nedostaje (pretpostavlja se da je propao u razornom potresu 1880. godine). Hrvatski restauratorski zavod je 2015. godine započeo obnovu tapiserija i do sada su obnovljene: Ožujak-travanj, Srpanj-kolovoz, a upravo se obnavlja Studeni-prosinac. Voditeljica restauracije, gospođa Regović kratko je objasnila kako radovi na tapiserijama započinju odvajanjem lanene podstave od tapiserije. Zatim konzervatorsko-restauratorski radovi obuhvaćaju suho čišćenje tapiserija, koje su bile onečišćene nakupinama otpalih niti i prašine. Ovaj zahvat odstranjuje površinsku prašinu. Nakon suhog čišćenja slijedi čišćenje mrlja od voska.
Za razliku od izblijedjele pređe s lica, poleđina tapiserije je nakon skidanja podstave i suhog čišćenja usisavanjem zasjala originalnim intenzitetom obojenja pređe. Procjepi i pukotine nastale istrošenošću originalnih konaca spajanja tkanih dijelova motiva spojeni su u nekom povijesnom trenutku debelim lanenim koncem neprimjerenim, neujednačenim bodovima stvarajući dodatna oštećenja i nabore na tkanju tapiserije. Takve vrste povijesnih intervencija se tijekom radova otklanjaju.
Test na postojanost boje pređe osnove i potke pokazao je postojanost obojenja te se pristupa mokrom čišćenju tapiserije. Pranje je izvršeno destiliranom vodom uz višekratnu izmjenu bugačica na koje su se taložile nečistoće. Vlažne tapiserije se potom opterećuju staklenim utezima radi ravnanja. Mokrim postupkom čišćenja i ravnanja tapiserija je osvježena, a strukturi tkanih niti osnove i potke donekle se vratila fleksibilnost i mekoća.
Za potpornu tkaninu kojom je podložena tapiserija odabrana je pamučna tkanina neutralne nijanse koja se sistemom rastera pričvrsti za poleđinu tapiserije. Nakon svih navedenih radova slijedi restauracije pojedinih tapiserija koncima, koje Odjel nabavlja u Hrvatskoj i u inozemstvu. Kod svake tapiserije, ovisno o veličini iste, potrebni su višegodišnji konzervatorsko-restauratorski radovi.
vlč. dr. sc. Vlado Mikšić,
Povjerenik za kulturna dobra,
voditelj Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije
