Volonteri Caritasa Krčke biskupije na Pagu prošli korizmenu duhovnu obnovu
Korizmena duhovna obnova volontera Caritasa Krčke biskupije na otoku Pagu okupila je sedamdesetak sudionika iz župnih Caritasa u danu molitve, zajedništva i kulturnog upoznavanja otoka. Središnji naglasak bio je na pozivu da volontersko služenje ostane ponizno i djelotvorno svjedočanstvo Kristove ljubavi prema čovjeku u potrebi.
Teme
Kontrole čitanja
U organizaciji Caritasa Biskupije Krk na otoku Pagu održana je jednodnevna korizmena duhovna obnova za sedamdesetak volontera župnih Caritasa. Susret je bio zamišljen kao spoj duhovne okrjepe, zajedništva i upoznavanja lokalne baštine, a sudionike su na putu pratili djelatnik biskupijskog Caritasa Robert Brozić, vlč. Josip Vidas i volonterka Ana-Marija Brozić. Prva postaja bila je Novalja, gdje su domaćini dočekali goste u ozračju topline i suradnje među karitativnim zajednicama.
Središnji dio programa održan je u župnoj crkvi u Novalji pod vodstvom župnika Ranka Papića. Kroz pokorničko bogoslužje, mogućnost ispovijedi i misno slavlje volonteri su bili pozvani dublje promisliti o smislu kršćanskoga služenja. U nagovorima je istaknuto da Caritas nije prostor samopotvrđivanja, nego služba koja treba nositi "miris Krista" i pokazivati ljubav koja ne traži priznanje. Posebno je odjeknula usporedba Caritasa s hitnom službom koja ne odgađa pomoć, ne ispituje zasluge, nego najprije povija rane i izlazi ususret čovjeku.
Poslijepodne je bilo posvećeno upoznavanju kulturne baštine Paga. Sudionici su uz stručnoga vodiča razgledali grad te posjetili Muzej čipke i Muzej soli, prepoznajući u tim lokalnim tradicijama vrline strpljivosti, ustrajnosti i predanoga rada. Time je susret dobio i dodatnu simboličku dimenziju, jer upravo su te iste vrline utkane i u svakodnevno karitativno djelovanje koje se često odvija daleko od očiju javnosti.
Volonteri su se svojim župama vratili osnaženi i podsjećeni da karitativno služenje nije usputna aktivnost, nego važno lice Crkve u suvremenom društvu. Susret na Pagu zato je ostao više od jednodnevnoga izleta: bio je poticaj da se korizmeno vrijeme živi kroz konkretnu ljubav, spremnost na pomoć i postojano svjedočenje vjere u djelima milosrđa.