VELIKI PONEDJELJAK

Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije VELIKI PONEDJELJAK Svagdan Velikog tjedna Čitanja: Iz 42, 1-7; Ps 26, 1. 2. 3.

13-14; Iv 12, 1-11. Evanđelje dana (Iv 12, 1-11) „Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa!“ Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih.

Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. Tada Marija uzme libru prave dragocjene narodne pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom.

I sva se kuća napuni mirisom pomasti. Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: »Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?« To ne reče zbog toga što mu bijaše do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo. Nato Isus odvrati: »Pusti je!

Neka to izvrši za dan mog ukopa! Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek!« Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih. A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa.

Razmišljanje Isus je znao da Mu se približava kraj ovozemaljskoga putovanja i te posljednje dane želi provesti sa Svojim prijateljima. Marta, Marija i Lazar bili su Isusovi dragi prijatelji i iz Evanđelja znamo da je Isus rado svraćao k njima. Marija je u jednom trenutku uzela skupocjenu nardovu pomast i pomazala Isusu noge.

Kada je to ugledao Juda, počeo je prigovarati boi dijeliti sav...