Velika Gorica: Biskup Šaško predvodio Vazmeno bdjenje

U zajedništvu su bili župnik Norbert Ivan Koprivec, župni vikar Grgo Marković i prof. dr. Ante Crnčević OFM, a posluživali su bogoslov Luka Tkalec i ministranati Župe.

Nakon blagoslova vatre upaljena uskrsna svijeća je u procesiji unesena u crkvu, a župni vikar Grgo Marković otpjevao je svečani hvalospjev uskrsnoj svijeći. Započinjući homiliju biskup Šaško je vjernicima naglasio da je prvi dan u tjednu, kojemu je na hrvatskom ime nedjelja, postao preporukom organizacije Ujedinjenih naroda za standardizaciju od 1. siječnja 1970.

zadnji dan u tjednu. „Tako se, premještajući naglaske, mijenja i smisao življenja vremena. Drugačije se živi ljudski život, postavljaju društveni ciljevi i vrednote, ako je na početku tjedna naznaka Kristove pobjede nad smrću, novost koja nadilazi zemaljsku i materijalnu stvarnost, novost Božjega djela u koje smo uključeni i mi ljudi, ili ako je na početku tjedna radni dan, s težištem na ljudskome naporu i proizvodnji, stavljajući na prvo mjesto prolaznost, a ne vječnost.

Dakle, takve odluke, naizgled nevažne, vode dublje u odmak od kršćanske kulture, što za sobom povlači puno drugih društvenih pitanja i sadržaja“, rekao je biskup Šaško te pojasnio da nije slučajno da su francuski revolucionari, a kasnije i komunistički režimi počevši od staljinizma, zadirali u kalendar. „Obećavali su polja svjetla, a ostavili za sobom brazde mržnje natopljene krvlju i tamom. Premda je danas takvo postupanje zaogrnuto finoćom govora, sadržaji posljedice jako su slični.

Pritom se čuju opravdanja koja se odnose na gospodarstvo, na tehničke pogodnosti, ali u dnu je uvijek neki problem sa življenjem vremena, odnosno odbijanje vječnosti. Tu počinje šira tragedija, jer tada lakše postaje suvišnim ono od čega istinski živimo“, rekao je. „Ako ostanemo u tome svijetu zatvorenom u sebe, onostranost će nam djelovati kao nepotrebna; izgubit ćemo upućenost na raj; zagovor svetih neće nam puno značiti; nećemo poznavati svoje svece zaštitnike niti razumjeti zašto nosimo njihova imena; sakramenti će biti tek isprazne geste, a ne izvori milosnoga djelovanja; anđeli samo simpatičan dekor; nećemo se usuditi vjerovati u čudesne zahvate, u iscjeljenja nanesenih i zadobivenih rana; nećemo očekivati: obraćenja i obrate, nesebičnost u ponašanju i razloge koji nadilaze prolaznu računicu“, naglasio je mons.

Šaško. Biskup je upitao nije li se sve to već dogodilo i zašto se onda čude nezadovoljstvu, malodušnosti, tuzi, napetostima, nesigurnostima, nasilju. „Ne može se poniziti vječnost, a da se pritom ne rani vremenitost!

Naizgled sitnica: staviti nedjelju kao prvi ili zadnji dan u tjednu; nije li svejedno? Ako zastanemo, shvatimo da takve navodne ‘sitnice’ postanu zamašnjaci koji mijenjaju kulturu i živote, mijenjaju naglaske te posljedično i vrednote u društvu“, poručio je. „Sve to događa se i danas po sličnim obrascima i ‘sitnicama’ s kakvima se Crkva suočavala od svoga postanka, od izvorišta u Kristovu uskrsnuću“, rekao je biskup te pojasnio.

„Nije li samo ‘sitnica’ u nekome obrascu vezanom uz matice, školu, uz odgoj djece, naznačiti neodređeno da se radi tek o roditelju pod brojem, gdje nema oca i majke? Nije li ‘sitnica’, štoviše predstavlja se kao otvorenost i širina, sloboda i napredak, mijenjati identitet muškarca i žene; poticati promjenu spola u dobi djece koja trebaju uporišta u svojim traženjima?“, istaknuo je. „Nije li ‘sitnica’ omogućiti surogatstvo majčinstva, promicati razne druge ‘zamjenjivosti’ s opravdanjem o pravima ili čak i s uvjeravanjem da je to za sve dobrobit?

Nije li takva ‘sitnica’ pustiti zaboravu ili iskrivljavati istinu o povijesti domovine, ne poštovati žrtvu branitelja. Zar nije tek sitnica, i to pod oznakom umjetničkih sloboda, podupirati i plaćati javnim novcem razne programe koji uzdižu besmisao; koji vrijeđaju plemenitost ljudskoga duha i govora?“, naglasio je biskup Šaško. „Večeras započinje prvi dan, sasvim nova stvarnost; novi dan koji ne može zastarjeti; dan iznenađujuće snage i divljenja“, rekao je biskup Šaško naglasivši da ta noć pokreće novi tjedan, novo razdoblje, novi svijet.

„Ovo večerašnje slavlje polazište je za naše prenošenje dragocjenoga blaga života jednih drugima, osobito djeci i ohrabrenje da se ne ustručavamo pokazati tko je za nas Početak i Završetak, kako je ispisano na uskrsnoj svijeći; što je naša čežnja i naša radost tijekom svih dana u godini, pod znakom proslavljenoga križa i Kristova svjetla“, naglasio je propovjednik. „Kamen je otkotrljan, anđeo sjedi na njemu: materijalni svijet nije više mjerodavan. Više nije važno što imamo, što posjedujemo ili koliko vrijedimo za prolazni svijet; važno je samo tko smo i komu živimo.

Ova je večer ljepota posljednjih koji postaju prvi; najmanjih koji su najveći; uskrsna Radosna vijest objavljuje da su ljudi koji se ne nameću i koji su prezreni Božja voljena i blagoslovljena djeca. Nedjelja koja izrasta iz Kristova vazma otvorenost je budućnosti. Svanut će jutro, započeti novi dan i novi tjedan, ali i novi život.

Njega slavimo, kao Božji dar“, zaključio je homiliju biskup Šaško. Na Vazmenom bdjenju pjevao je mješoviti župni zbor.