Vazmeno bdjenje u osječkoj konkatedrali: Sva iskustva tame želimo rasvijetliti blizinom Otkupitelja
OSIJEK (TU) – Noćas nas rasvjetljuje „Svjetlo od Svjetla“, Božji Sin, koji je i sam postao Adamov sin, da sve što je potamnjelo u ljudskom životu On ponovno rasvijetli. I noćas si želimo, snažnije nego to obično činimo, dozvati u pamet njegovu ljubav, u kojoj je on na sebe preuzeo tamu zla, grijeha i smrti“, rekao je pomoćni biskup đakovačko-osječki Ivan Ćurić, predvodeći, u osječkoj konkatedrali sv. Petra i Pavla, u noći Velike subote, 4. travanja 2026., obrede Vazmenoga bdjenja te podjeljujući sakramente kršćanske inicijacije katekumenima, njih 47, od kojih je 11 primilo sakrament krštenja.
Teme

Kontrole čitanja
OSIJEK (TU) – Noćas nas rasvjetljuje „Svjetlo od Svjetla“, Božji Sin, koji je i sam postao Adamov sin, da sve što je potamnjelo u ljudskom životu On ponovno rasvijetli. I noćas si želimo, snažnije nego to obično činimo, dozvati u pamet njegovu ljubav, u kojoj je on na sebe preuzeo tamu zla, grijeha i smrti“, rekao je pomoćni biskup đakovačko-osječki Ivan Ćurić, predvodeći, u osječkoj konkatedrali sv. Petra i Pavla, u noći Velike subote, 4.
travanja 2026., obrede Vazmenoga bdjenja te podjeljujući sakramente kršćanske inicijacije katekumenima, njih 47, od kojih je 11 primilo sakrament krštenja. Obredi Vazmenoga bdjenja započeli su blagoslovom ognja ispred osječke konkatedrale te ukrašavanjem i paljenjem uskrsne svijeće. Nakon svečanog unošenja uskrsne svijeće u mrakom zavijenu konkatedralu, uz poklik “Svjetlo Kristovo” i rasvjetljavanje konkatedralne lađe, đakon Hermann Zinsou Kodjo ispjevao je Exultet – hvalospjev uskrsnoj svijeći.
Uslijedila je Služba riječi tijekom koje su ponovno zazvonila sva zvona, a Mješoviti konkatedralni zbor pod vodstvom s. Branke Čutura, uz orguljsku pratnju Dalibora Ratića, zapjevao je pjesmu Slave. U koncelebraciji je bio prof.
dr. Zvonko Pažin – koji je zajedno s vjeroučiteljicom Elvirom Vrljić pripremao ovogodišnje katekumene za primanje sakramenata – zatim dekan Osječkog zapadnog dekanata i konkatedrani župnik preč. Matej Glavica i povjerenik za pastoralni rad s mladima i domaći župni vikar Filip Sertić.
„Kako je strašna tama! I kad god doživimo njezin, barem mali dio, već osjećamo nesigurnost i neku zebnju u srcu“, rekao je biskup Ivan započinjući svoju homiliju te je podsjetio na početak Knjige Postanka i pojasnio da je sve ono što istinski postoji, prema biblijskom nauku, istrgnuto i oslobođeno tame. Naglasio je da je čovjek stvoren na Božju sliku i njemu je povjeren svijet te je najviše zamilovan Božjom stvoriteljskom ljubavlju.
„No, ispriječio se grijeh. I njegova najteža posljedica smrt. Ali, Stvoritelj ne miruje.
I toliko se puta u ljudskoj povijesti, ponovno i ponovno, čuo Božji poziv i pitanje: Adame, gdje si? S tim „nemirom“ Božje ljubavi, koja neumorno traži čovjeka, ljudska se povijest preobrazila – postala je povijest spasenja “, uputio je biskup Ivan. Naglasio je zatim da „sva iskustva tame što dolaze iz svijeta oko nas, a još više, tamu i sjene s kojima se borimo u svojim srcima – želimo rasvijetliti blizinom Otkupitelja, ne želeći ostati ravnodušni na toliku ljubav koju je za svakog čovjeka Krist posvjedočio svojim križem i smrću.
Znamo, njegova ljubav nije tek obična sućut. Na djelu je Božja snaga kojom nas sam Bog želi ponovno učiniti dionicima svoga božanskog života. I zato Kristov križ i njegovo uskrsnuće!
Događaj koji, kako nas poučava kršćanski nauk, sadrži dvostruki učinak: svojom smrću Krist nas oslobađa od grijeha, a svojim uskrsnućem otvara nam pristup u novi život “. Biskup Ivan s vjernicima je zatim podijelio iskustvo nazočnosti na dijelu obredâ Vazmenoga trodnevlja prema istočnoj kršćanskoj baštini za vrijeme svoga studija u Rimu i rekao: „Nakon što je okupljena zajednica izašla iz crkvenoga prostora koji je u tom trenutku bio posve u mraku, započela je procesija, koju oni nazivaju krsni hod . Ponijeli su lik mrtvoga Krista.
A kad su se vraćali, lik Kristova tijela postavili su na ulazu u crkvu, kao nadvratak, i to prilično nisko. Svi su se ulazeći ponovno u crkvu morali duboko sagnuti i proći ispod Kristova lika. Pokazati da vjerom prihvaćaju navještaj i istinu Kristove muke i smrti.
Kao da se žele posve „prekriti“ Isusovim iskustvom poniženja, odbačenosti, ranjenosti i umiranja, i potom – ustati, uzdići se i podignuti glave, obasjani novom istinom – događajem Njegova uskrsnuća. Upravo u tom svjetlu želimo noćas obnoviti i učvrstiti svoj kršćanski život.“ Obratio se zatim katekumenima, rekavši kako će svi prisutni vjernici s njima obnoviti svoja krsna obećanja, te nastavio: „Da, o životu je riječ! O životnom pristajanju uz Krista, o očitovanom svjedočanstvu: Da, ja vjerujem i prihvaćam: Isus je moj Spasitelj i Spasitelj svih ljudi.
Biblijski nas navještaj s apostolom Pavlom jasno poučava: „Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni.“ Oni koji prihvate Kristovu ponudu spasenja, … koji dopuštaju da ih on spasi, oslobođeni su od grijeha, od žalosti, od unutarnje praznine. S Isusom Kristom uvijek se iznova rađa radost – podsjetit će nas u svom pismu blagopokojni papa Franjo.“ Biskup Ivan uputio je sve prisutne da krštenje: otvara vrata života, koji već sada struji prema vječnosti; da postajemo Božji sinovi i kćeri – da tako živimo i tako se vladamo te da međusobno postajemo braća i sestre – što nije tek puka fraza, nego istinski poziv na građenje odnosa u bratskoj i sestrinskoj ljubavi, pažljivi i puni dobrote, suosjećajući posebno s potrebama onih „najmanjih“ – najslabijih, bolesnih, siromašnih; „da postajemo članovi velike obitelji Crkve – u kojoj hranimo put vjere i zajedništva s Kristom; da osjetimo kako smo i nadalje slabi, grješni ljudi – da nas zlo izaziva i privlači, ali da znamo da je Isus s kojim smo povezani Pobjednik nad svakim grijehom – i da svojim milosrđem i oproštenjem liječi našu grijehom ranjenu ljudsku narav… i poziva nas da nakon grijeha uvijek ustajmo, da krenemo putem obraćenja, i da sami opraštamo jedni drugima.“ Na kraju je zaključio: „To je bogatstvo Božjega dara kojeg nazivamo: krsna milost , kojeg živimo i svjedočimo kao krsni poziv – u svakoj životnoj dobi i svakoj prilici, radosni što smo postali Kristovi, što nas prožima i jača besmrtna nada da smo „s njim srasli i po sličnosti njegovu uskrsnuću“. Uslijedio je blagoslov krsnog studenca, podjela sakramenata, škropljenje naroda blagoslovljenom vodom i euharistijska služba.
Konkatedralni župink zatim je nadbiskupu Ivanu i svim prisutnim vjernicima, napose župnim suradnicima, čestitao je Uskrs, a biskup Ivan je zahvalio i uzvratio čestitkom te katekumene, ali i sve vjernike, potaknuo na neizostavno sudjelovanje na misnim slavljima nedjeljom, osobnu molitvu, poniranje u nutrinu te uključenje u život svoje župne zajednice – kako bi nastavili hod u vjeri koji su sada započeli. M. Kuveždanin * Sve fotografije moguće je prezeti OVDJE!