Uzinić u katedrali sv. Vida: Kristov lik treba prepoznavati sa zahvalnošću u sebi i drugima
U riječkoj katedrali sv. Vida osobe s invaliditetom, djeca s teškoćama u razvoju i njihove obitelji sudjelovali su u križnom putu i misnom slavlju koje je predvodio nadbiskup Mate Uzinić. U propovijedi je upozorio na opasnost urote protiv slabih i drukčijih te pozvao vjernike da u njima prepoznaju prisutnost samoga Krista. Slavlje je bilo prožeto zajedništvom, uključivošću i konkretnim znakovima blizine Crkve najranjivijima.
Teme

Kontrole čitanja
U katedrali sv. Vida u Rijeci održani su križni put i euharistijsko slavlje u kojem su posebno sudjelovale osobe s invaliditetom, djeca s teškoćama u razvoju i njihove obitelji. Misno slavlje predvodio je riječki nadbiskup Mate Uzinić, a u liturgiji su sudjelovali i pastoralni vikar Mario Gerić, ravnatelj Katoličkog školskog centra u Tuzli Branko Jurić te đakon Matija Luketić. Posebnu je snagu susretu dalo to što su postaje križnog puta čitale upravo osobe s invaliditetom, članovi njihovih obitelji i prijatelji, dok je cijeli program bio preveden i na znakovni jezik.
Glazbenu animaciju preuzeli su mladi iz više župa, među kojima i mladić iz spektra autizma, pa je čitavo slavlje postalo snažna slika Crkve koja ne ostaje na riječima, nego uključuje svakoga prema njegovu daru i mogućnostima. U homiliji je nadbiskup istaknuo kako nas liturgija sve dublje uvodi u otajstvo Isusove muke, smrti i uskrsnuća, ali i u stvarnost ljudskih predrasuda koje se i danas lako usmjeravaju prema slabima, ranjivima i onima koji odudaraju od očekivanih društvenih obrazaca.
Tumačeći evanđeoski ulomak o uroti protiv Isusa, Uzinić je upozorio da se slična logika i danas ponavlja kada ljudi u drugima vide smetnju, a ne lice bližnjega. Posebno je naglasio da se u onima koji su slabi, nenasilni i potrebni pomoći može prepoznati sam Krist. Kada društvo ili zajednica prema takvima stvaraju predrasude, nepravdu ili ravnodušnost, tada se zapravo ponovno okreću protiv Krista. Zato je vjernike pozvao da s više zahvalnosti gledaju vlastiti život i da u drugima ne vide teret, nego dar i mjesto susreta s Gospodinom.
Susret u katedrali sv. Vida tako je postao više od jednoga liturgijskog događaja. Pretvorio se u jasan pastoralni znak da Crkva svoje središte ne traži u moći i izvanjskom dojmu, nego u sposobnosti da prepozna Kristov lik u onima koji su često gurnuti na rub. Upravo ondje, u zajedništvu, strpljenju i zahvalnosti, nastaje istinsko evanđeosko svjedočanstvo.