Uskrsna poruka biskupa Rogića

Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje … svjedocima od Boga predodređenima (Dj 10,40.41.) Uskrsnuo je, očitovao se i traži navjestitelje! Prožima nas radost Kristova uskrsnuća. Isus Krist, Božji Sin, pravi Bog i pravi čovjek, pobijedio je grijeh i smrt, ispunio Očevu volju, nevin trpio za nas grešnike da bi postao naš Put, Istina i Život – kako sam reče.

Vjerom u njega postajemo baštinici spasenja. Imamo pristup u vječni život i već sada kušamo plodove vječnog spasenja po oproštenju grijeha i ljubavi Božjoj koja pobjeđuje svako zlo. Uskrsnuće traži da se dublje zamislimo , zaustavimo, proživimo događanja koja vode Uskrsnuću, zajedno s njegovim učenicima.

Bio je smaknut, pribijen na drvo, osramoćen i izdan. Zemaljski sud priredio mu je okrutnu smrt razapinjanje. Očima suvremenika, na Kalvariji je bio kraj Puta.

Poraz. Sve što je Isus do tada učinio, sva čudesa, ozdravljenja, uskrsnuća i pouka, blaženstva, prijekori i poticaji, sve je izgledalo uzaludno, besmisleno. On koji je izvor Života, koji je govorio samo Istinu, umire.

Izgledalo je kao kraj. Njegovi učenici više nemaju snage, hrabrosti, izgubili su vjeru u svog Učitelja. Više ne vide cilj kamo je to sve vodilo, zašto su išli za Njim .

Bio je to kraj života kakav su imali dok je On bio s njima. Sad su izgubljeni. Ne znaju što bi, ni kamo bi.

Isus je položen u grob. Dok su boravili u dvorani posljednje večere, prebirali uspomene, tražili smisao i pitali se kako i kamo dalje, dolazi Marija Magdalena i priča o praznom grobu. Prva ideja: ukrali su Isusovo tijelo .

Petar i Ivan trče se uvjeriti u njezine riječi. Dosita grob je prazan. Tijela nema.

Ali ubrusi u koje bijaše umotan tu su, složeni. Krađa tijela ne bi tako izgledala. A što se onda dogodilo?

Pismo kaže, vidjeli su i povjerovali , počeli su spoznavati Pisma. Tek sada počinju razumijevati što im je govorio: da kraj nije kraj, nego Početak , da će uskrsnuti od mrtvih. Upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.

Uskoro će doći među njih. Uskrsli Isus sam će se njima očitovati. Ponovno će im progovoriti, blagovati s njima, dati priliku da stave svoje prste u njegove rane, da se uvjere da je živ, da je pobjednik, da je doista: Put, Istina i Život.

Put koji vodi u vječni život. Istina koja ne može biti pobijeđena nikakvom laži. Cilj koji daje smisao sadašnjem životu.

Put Istina i Život koji jedini može dati smisao svemu što govorimo, činimo, živimo. Kako napisa sv. Augustin : „Ja sam Put.

Prije nego ti je naznačio kamo, odredio je put. Ja sam, kaza, Put. Kamo?

I Istina i Život. Najprije je rekao kuda ćeš poći, a onda kamo ćeš doći . Ja sam Put, ja sam Istina, ja sam Život.

Ostajući kod Oca, on je Istina i Život; oblačeći tijelo, postao je Put .“ Isus, utjelovljeni Sin Božji, Put koji je došao k nama da nam pokaže i kamo i kako, da nam dade jasni cilj života, da nas ispuni mudrošću i smislom koji će nas dovesti do gledanja Božjega lica, vječne radosti. U slavlju Uskrsa slavimo dodir vječnosti koja nas je već obasjala. Uskrsna radost, kako joj je pjevao sluga Božji o.

Ivo Peran: Radost prosu se cijelim svijetom, sve odjekuje pjesmom svetom. Krist nam uskrsnu naša nada – smrti nestaje život vlada . Ipak, svijet u kojem živimo, kao da još nije upoznao Isusa Krista, još se nije susreo s njim ni dok naučava, ni dok ozdravlja, dok čini čudesa, niti kad nevin trpi i umire za sve grešnike.

Svijet kao da nije upoznao Božju ljubav ni radost Uskrsa, niti dodir vječnosti. Kao da smo zastali u onom stanju apostola nakon Velikog petka i Isusove smrti na križu. Ratovi za prevlast, utrka u naoružavanju, zarobljenost tehnologijama, izgubljeno vrijeme na nebitno, otuđenost, udaljenost jedni od drugih – i među najbližima u obitelji, i u župnim zajednicama, podjele svih vrsta.

Generacije mladih koje tragaju za smislom, a zavode ih na sve moguće načine prolaznim i kratkotrajnim „srećama“. Bez cilja i bez nade čovjeka se gura u lažne slike slobode koja bez odgovornosti postaje smisao sama sebi. Sve skupa praznina koja se pomalo pretače u vapaj duše i čežnju za Bogom.

Uskrsli Isus Krist, hrabri učenike i želi da budu navjestitelji Radosne vijesti uskrsnuća koja jedina ima moć ispuniti naše duše, naše živote, naše odnose i pružiti nam jasan put do pravog cilja. Svaki je kršćanin pozvan živjeti i svjedočiti uskrsnu radost, Put, Istinu i Život u Isusu Kristu. Uskrsli Isus naloži apostolima propovijedati i svjedočiti: ustade od mrtvih Onaj koga su naviještali svi proroci, Onaj koga Otac postavi za sudca živima i mrtvima.

A tko god u Njega vjeruje po imenu njegovu prima oproštenje grijeha ! To znači postaje sudionik i baštinik njegove uskrsne pobjede, Božje dobrote i ljubavi koja žrtvom Sina briše grijehe i nudi vječni život kod Boga u kojem trajno odjekuje: Vječna je ljubav njegova . Po vjeri u Uskrslog Krista svaki od nas ima dodir vječnosti.

Ne samo u budućem životu, nego već sada. Naš vječni život kao da je za sada skriven s Kristom u Bogu. Kad se pojavi Krist, život vaš – to jest slava Boga vječnoga sve će biti drugačije.

Nikakvom zlu više nećemo biti podloženi, niti ikakva bol neće nas više moći rastaviti od Božje ljubavi, dobrote i vječnog života. Slaveći Uskrs, slavimo Krista živoga koji nas nije napustio, nego nam se predao i darovao kruh života u svetoj euharistiji. On je naša popudbina, hrana nebesnika već sada darovana.

Kad se pojavi Krist, život naš stat ćemo pred onoga u koga smo vjerovali, komu smo se nadali s kime smo zemaljskom stazom života putovali. I sve će biti razotkriveno, opravdano. Zato neka Uskrs bude buđenje naše vjere u Gospodina.

Kliktaj radosti vječnome životu. Nemojmo ni jednu životnu stvarnost, ni muku – ni radost, gledati bez vjere u Uskrsnuće, bez nade u vječni život. Predajmo Gospodinu svaku našu nedoumicu i strah, svaku bol i križ, svaki pad i grijeh.

Dopustimo da nas Uskrs dotakne vječnošću na koju smo od Boga pozvani . Svim vjernicima Šibenske biskupije i svima koji slave Isusa Krista uskrsloga, želim snagu uskrsne vjere i radost života koja po ljubavi Božjoj vodi u vječnost. Sretan i blagoslovljen Uskrs!

+ Tomislav Rogić, šibenski biskup