U Docu proslavljen God Križa kao snažan spomen vjere i župne predaje

U šibenskoj gradskoj Župi Svetoga Križa u Docu u petak, 27. ožujka 2026. godine, svečano je proslavljen „God križa“, tradicionalna godišnja proslava kojom se vjernici prisjećaju čudesnog događaja krvarenja raspela. Središnji događaj proslave bilo je svečano misno slavlje koje je u ispunjenoj doličkoj crkvi predvodio šibenski biskup mons. Tomislav Rogić. U zajedništvu s biskupom, misno su slavlje suslavili katedralni župnik i upravitelj župe Dolac don Krešimir Mateša, biskupov tajnik don Ivica Bašić te župnik Žirja i Kaprija don Oleg Petrović, dok je kod oltara posluživao đakon don Robert Maretić. U homiliji biskup Rogić se osvrnuo na biblijske tekstove, počevši od Knjige Brojeva koja opisuje naporno putovanje Izraelskog naroda prema Obećanoj zemlji.

Naglasio je kako ljudska narav često zaboravlja Božja dobročinstva u trenucima kušnje, baš kao što su Izraelci u pustinji, unatoč čudu prolaska kroz Crveno more, utonuli u beznađe i mrmljanje protiv Boga. Biskup je podsjetio na događaj sa zmijama ljuticama i mjedenu zmiju koju je Mojsije, po Božjoj zapovijedi, podigao na stup kao znak ozdravljenja za sve koji u nju pogledaju s vjerom. Taj starozavjetni stup biskup je označio kao izravnu najavu Kristova križa, istaknuvši kako će u punini vremena mjedenu zmiju zamijeniti sam Božji Sin kako bi donio spasenje i snagu Kraljevstva Božjega. Promišljajući o povijesnom događaju Isusove smrti na Kalvariji, biskup je postavio ključno pitanje: kako je križ, koji je u Rimskom carstvu bio isključivo sprava za najokrutnije mučenje, postao znak najveće ljubavi. Odgovor je pronašao u slobodnom Božjem izboru da upravo kroz žrtvu pokaže dubinu svoje privrženosti čovjeku. Biskup je podsjetio vjernike na brojne Božje intervencije kroz povijest – od saveza s Noom i Abrahamom do Deset zapovijedi – kojima je Bog pokušavao pridobiti čovjeka, no tek je žrtva Sina Jedinorođenca bila onaj konačni, najoštriji rez kojim je Bog odlučio omekšati tvrdoću ljudskoga srca. Posebno upečatljiv dio propovijedi odnosio se na Božju svemoć koja se paradoksalno očituje u slabosti križa.

Bog je, prema biskupovim riječima, pristao predati se u ljudske „razbojničke“ ruke kako bi čovjeku pokazao da mu želi isključivo dobro i vječnu sreću, upozoravajući pritom da se život ne može istinski osmisliti niti ostvariti ako se pojedinac okrene od izvora samoga Života. Citirajući Ivanovo evanđelje, biskup je naglasio da je križ mjera ljubavi jer Bog nije sa mo govorio o ljubavi, nego ju je pokazao spremnošću na žrtvu. Na samom kraju homilije, mons. Rogić je poručio okupljenim vjernicima da je u drvo križa urezano ime i lik svakoga čovjeka te da u njemu svatko može pronaći utjehu. Istaknuo je kako je spoznaja da smo voljeni i da je netko spreman trpjeti za nas najsnažniji poticaj za vjerničku dušu, zaključivši kako Isusov križ ne mjeri naše grijehe, nego ljubi našu krhkost.