Travanjski broj Maka donosi uskrsne običaje, molitvu i hodočašće u Voćin

Travanjski broj dječjeg lista Mak u središte stavlja uskrsnu radost i poruku da smrt nema posljednju riječ. U uredničkom pristupu prilagođenom djeci naglašava se da Uskrs daje smisao životu, pobjeđuje tugu i suze te otvara pogled prema vječnosti svima koji ljube Isusa.

Novi broj donosi pregled najpoznatijih uskrsnih običaja i tumači njihovo značenje kako bi ih djeca mogla razumjeti ne samo kao dio tradicije, nego i kao izraz vjere. U rubrici Škola molitve makovci uče moliti ne samo za vlastitu obitelj nego i za sve obitelji hrvatskoga naroda, čime se uskrsna tema povezuje s molitvom i odgovornošću za zajedništvo. Time se djecu ne usmjerava samo na znanje o blagdanima, nego i na konkretnu duhovnu praksu.

U jednom od tekstova prati se i ministrant Jura, koji ostaje bez svoje najdraže pisanice, one koju nije htio dijeliti ni s kim. Lekcija koju iz toga izvlači jest da se istinska sreća otkriva u dijeljenju i darivanju, osobito onda kada se čovjek odriče nečega što mu je posebno drago. Time broj prenosi djeci jasnu poruku o nesebičnosti i otvorenosti prema drugima te pokazuje da blagdanska radost nije potpuna bez spremnosti na ljubav prema bližnjemu.

Mak svoje čitatelje vodi i u Voćin, u svetište Gospe od Utočišta, te podsjeća da se hrvatska domovina i kroz rane i kušnje uvijek iznova podiže oko Isusa i Gospe. Uskrsni broj tako spaja vjeronauk, duhovni odgoj i dječju svakodnevicu u sadržaj koji blagdansku radost prevodi na jezik razumljiv najmlađima.