Sveta zemlja: Kardinal Pizzaballa na Vazmenom bdjenju u Jeruzalemu o nadi jačoj od smrti
Na Vazmenom bdjenju na Veliku subotu, 4. travnja, u Bazilici Svetoga groba u Jeruzalemu latinski jeruzalemski patrijarh kardinal Pierbattista Pizzaballa poručio je da „Jeruzalem, grad obilježen sjećanjem na smrt i danas brojnim podjelama, postaje mjesto na kojem se naviješta život“, istaknuvši kako uskrsna nada nadilazi tamu rata i podjela, izvijestio je Vatican News.
Teme
Kontrole čitanja
Predvodeći slavlje u otežanim sigurnosnim okolnostima, uz sudjelovanje manjeg broja vjernika i franjevaca Kustodije Svete zemlje, kardinal je istaknuo kako Uskrs ne započinje navještajem pobjede, nego slušanjem događaja koji vodi kroz tamu prema životu. „Vrata su još zatvorena, tišina gotovo potpuna, prekinuta tek odjecima rata, no upravo ovdje Riječ Božja snažnije odjekuje od svake tišine“, rekao je kardinal Pizzaballa, naglasivši kako je vjera kršćana u Svetoj zemlji krhka i kušana, ali postojana jer ima svoje uporište u Bogu. U homiliji je istaknuo da Bog ne bira bijeg od ljudske stvarnosti, nego ulazi u njezinu dubinu, preuzimajući na sebe sve dimenzije ljudskog postojanja, uključujući bol i smrt.
Tumačeći evanđeoski prizor uklanjanja kamena s groba, kardinal je rekao kako je riječ o događaju koji „potresa cijeli svijet“, jer je kamen uklonjen ne ljudskom snagom, nego Božjom silom. Pitanje žena „Tko će nam otkotrljati kamen?“ nazvao je pitanjem koje i danas odzvanja u Svetoj zemlji i u svim krajevima svijeta pogođenima nasiljem. „Odgovor nije prazna riječ, nego stvarnost: kamen je uklonjen snagom Božje ljubavi, koja je jača od smrti“, poručio je.
Naglasio je i kako Bog ne čeka završetak ratova da bi obnovio život: „On započinje u tami, u tišini, u grobu koji je još zatvoren“. Uskrs, dodao je, nije rezultat ljudskih nastojanja, nego temelj svake nade i svakog nastojanja za mir. „Ako je grob prazan, ništa nije konačno izgubljeno: nijedna rana nije neizlječiva, nijedno sjećanje nije trajno zarobljeno mržnjom“, rekao je, istaknuvši kako se smjer povijesti promijenio te da smrt više nema posljednju riječ.
Govoreći o praznom grobu, kardinal je upozorio kako on ne briše patnju, nego je preobražava: rane uskrsloga Krista nisu znak poraza, nego pobjede života nad smrću. Osvrnuvši se na evanđeoski poziv na Galileju, istaknuo je kako ona znači hrabrost započeti iznova i vjerovati u mogućnost drukčijeg puta. „Nada nije osjećaj, nego korak koji treba učiniti“, poručio je.
Na kraju je pozvao vjernike da uklone „kamen rezignacije, ogorčenosti i nepovjerenja“ te postanu „živo kamenje“, znakovi pomirenja, graditelji nade i svjedoci života koji smrt više ne može ugasiti.