Susret mladih "Špijunska srijeda" u Josipovcu povezao igru, simboliku i molitvu
Na susretu mladih u Župi sv. Luke evanđelista u Josipovcu održan je poseban korizmeni escape room pod nazivom "Špijunska srijeda". Kroz niz simboličnih zadataka sudionici su promišljali o Judinoj izdaji, Getsemaniju i kršćanskoj nadi koja nadvladava tamu.
Teme

Kontrole čitanja
Na večernjem susretu mladih u Župi sv. Luke evanđelista u Josipovcu priređen je poseban escape room pod naslovom "Špijunska srijeda", osmišljen kao duhovno-pedagoško iskustvo u ozračju Velikoga tjedna. Mladi su kroz igru, zajedničko rješavanje zadataka i bogatu simboliku bili pozvani dublje uroniti u otajstvo Judine izdaje, Kristove kušnje i nade koja se rađa usred tame. Prije početka susreta među sobom su izabrali jednoga sudionika za ulogu svetoga Petra, koji je tijekom cijele igre komunicirao sa župnikom vlč. Marijem Žigmanom i tako dodatno povezivao pojedine etape susreta.
Prva prostorija bila je oblikovana kao dvorana Posljednje večere. Za stolom s kruhom, kaležom, tanjurima i Svetim pismom mladi su tražili 30 srebrenjaka skrivenih po dvorani. Kada su ih prikupili, zamijenili su ih za ključ kojim su otvorili kutiju s isprekidanim riječima Isusove rečenice: "Što činiš, učini brzo!" Slaganjem poruke dobili su šifru za ulazak u sljedeću prostoriju. U drugoj sobi, nazvanoj Vrt iskušenja, prolazili su kroz prostor ispunjen konopcima koji su simbolizirali prepreke i budnost učenika u Getsemanskom vrtu. Ondje su tražili skrivena slova povezana s Isusovim riječima učenicima te su tako ulazili dublje u značenje molitve, kušnje i samoće.
Nakon što su pronašli novi ključ, sudionici su ušli u završnu prostoriju nazvanu Soba pobjede. Ondje su ih dočekale dvije slike povezane s prethodnim etapama susreta i kratke poruke iz kojih su, čitajući podebljana slova, došli do završne riječi: nada. Ta ih je riječ dovela do završnoga otkrića da posljednja riječ nije osuda nego nada, a pogled u istinu nije kraj nego početak novoga puta. Pomoću brojeva povezanih s tom riječju otvorili su škrinju u kojoj se nalazila svijeća kao znak Isusa Krista, svjetla koje pobjeđuje tamu.
Na završetku je župnik Žigman povezao sve etape susreta i uveo mlade u molitvu, naglasivši da posljednja riječ ljudskoga života nije izdaja ni osuda, nego nada koja dolazi od Krista. Kroz cijeli susret mladi nisu bili samo promatrači nego aktivni sudionici duhovnoga hoda kroz simbole Posljednje večere, Getsemanija i uskrsne pobjede. Susret je tako uspješno spojio kreativnost, zajedništvo i duhovnu pripravu za Uskrs te pokazao kako se i suvremenim pastoralnim pristupom može mladima približiti dubina otajstava Velikoga tjedna.