Prezbitersko ređenje Marija Cerovca u Pleternici

U subotu 16. svibnja 2026. požeški biskup Ivo Martinović predvodio je euharistijsko slavlje u crkvi sv. Valentina u Župi sv. Nikole Biskupa u Pleternici tijekom kojega je za prezbitera zaredio Marija Cerovca, redovnika Družbe Marijinih misionara Montfortanaca, rodom iz pleterničke župe.

Pozdravljajući nazočne svećenike, redovnike i redovnice, biskup Ivo je uputio poseban pozdrav župniku Draganu Hrgiću, ređeniku Mariju, njegovim roditeljima, obitelji i drugim vjernicima. Izrazio je dobrodošlicu p. Angelu Sortiju, provincijalu talijanske provincije Misionara Monfortanaca i Marcu Pasinatu. generalnom vikaru Misionara Monfortanaca. Pozvao je nazočne da mole za ređenika kako bi ga Gospodin ispunio svojom milošću te da kao svećenik bude vjeran pastir po uzoru na Isusa Krista i predano služi Božjem narodu.

Nakon predstavljanja kandidata za sveti red prezbiterata, uslijedila je homilija u kojoj se biskup Ivo osvrnuo na naviještena čitanja koja na poseban način osvjetljuju identitet svećeničkog poziva i poslanja. Naglasio je kako se naviještena čitanja odnose ne samo na ređenika Marija Cerovca nego i na svakoga krštenika i pozivaju nas da živimo svoju vjernosti Kristu.

Polazeći od izvještaja iz Djela apostolskih, biskup je podsjetio na lik Apolona, gorljivog i oduševljenog navjestitelja Evanđelja, usporedivši njegov žar s vatrenošću i duhovnošću sv. Ljudevita Montfortskog, utemeljitelja družbe kojoj pripada ređenik Mario. Spominjući riječi sv. Ljudevita: „Obuzela me je velika želja da te posjedujem i da te tražim na sve strane“, istaknuo je njegovo žarko traženje i želju prisutnosti Boga u svome životu te kako je svojim primjerom pokazao što znači tražiti Boga „na sve strane“ i svjedočiti ga drugima.

Govoreći o svećeničkom pozivu, biskup je posebno naglasio važnost poniznosti. Podsjetio je kako je Apolon, premda učen i gorljiv propovjednik, ponizno prihvatio pouku Priscile i Akvile, istaknuvši da svećenik uz znanje i mnoge darove treba biti ponizan i otvoren za poučljivost, za učenje od Krista i drugih, a to je temelj za svakog autentičnog svećeničkog poziva, služenja te kršćanskog života. „Ne može se biti svećenik bez poniznosti, jer poniznost je utkana u temelj identiteta Isusa Krista“, poručio je biskup, dodavši kako svećenik nikada ne prestaje biti Kristov učenik. Nadodavši da „Biti učenik Isusov, danas kao i prije, znači nasljedovati Krista onako kako nam o tome svjedoče evanđelja: ići za njim, učiti od njega, učiti kako vršiti volju Božju. Biti učenik Isusov znači svijetu životom svjedočiti za Krist.“

Obraćajući se ređeniku, biskup Ivo ga je potaknuo da svoje darove, znanje i služenje uvijek prožima Kristovom poniznošću te da ostane trajno povezan s Gospodinom po molitvi, Euharistiji i Božjoj riječi. Citirao je i papu Franju koji ističe da je učenik Kristov uvijek spreman drugima donositi Isusovu ljubav u svakodnevnim susretima i životnim okolnostima. „Biti učenikom znači biti trajno spreman i raspoloživ nositi drugima Isusovu ljubav“, rekao je biskup, naglasivši kako se istinski učenik postaje preobražavanjem u svoga Učitelja, a to se postaje odnosom s Kristom i trajnim prijateljevanjem s njim kroz molitvu, Euharistiju i život u vjeri.

Biskup je zatim istaknuo da će svećeničko i redovničko poslanje biti plodno samo ako bude ukorijenjeno u Kristu. Podsjetio je ređenika kako će se tijekom života susretati s poteškoćama, umorom i kušnjama, ali ga je ohrabrio da ne zaboravi na Isusove riječi iz naviještenog evanđelja, kako je potrebno Ocu upućivati molitve u Isusovo ime, rekavši da „molitva uvijek donosni snagu i radost u služenju Bogu i narodu“.

Biskup je ređeniku napomenu kako od danas postaje nositelj Kristove radosti narodu Božjem, njegove Radosne vijesti i istine. Napomenu je kako su „Isusova radost“ i „Očeva radost“ prisutna u učeniku koji slijedi Krista i prihvaća mudrost njegova križa. Potpuna radost temelji se na Očevoj ljubavi, jer se ima povjerenja u Sina kojega se iskreno ljubi i predaje svoj život. Posebno je naglasio važnost molitve, ne samo za druge nego i za vlastito posvećenje i ustrajnost u pozivu. „Molitva je temelj, jer nas vodi do Božjeg srca, ali i do ljudske patnje“, rekao je biskup, pojasnivši kako upravo u zajedništvu s Bogom svećenik otkriva smisao služenja ljudima i poziv da bude znak Kristove blizine onima koji trpe.

Na kraju homilije biskup Ivo pozvao je ređenika da čuva radost svoga svećeničkog poziva te svoje služenje povjeri zagovoru Blažene Djevice Marije. „Neka te ona prati svojim majčinskim zagovorom da budeš nositelj Isusove radosti i ostaneš vjerni Kristov svećenik do kraja života“, zaključio je biskup.

Nakon homilije kandidat Mario je stupio pred biskupa, iskazao spremnost prihvatiti obveze vezane uz sveti red prezbiterata te obećao poštovanje i poslušnost. Biskup je zatim pozvao prisutne na molitvu Litanija svih svetih, a ređenik je činom prostracije ispred oltara iskazao potpuno predanje Bogu. Uslijedio je središnji čin ređenja – polaganje ruku na ređenika po kojem on postaje uključen u red svećenika i posvetna molitva. Župnik Hrgić je potom ređeniku odjenuo svećeničko ruho – misnicu i štolu, a zatim mu je biskup pomazao dlanove svetom krizmom i predao mu u ruke pliticu s kruhom te kalež s vinom i vodom za slavlje svete mise.

Na svršetku misnog slavlja biskup Ivo je zahvalio svima koji su sudjelovali u slavlju prezbiterskog ređenja Marija Cerovca te svojim dolaskom i molitvom poduprli novoređenika na početku njegova svećeničkog služenja. Posebnu je zahvalnost uputio provincijalu talijanske provincije Misionara Montfortanaca p. Angelu Sortiju, generalnom vikaru p. Marcu Pasinatu te drugim svećenicima i vjernicima koji su pristigli iz Italije.

Obraćajući se okupljenim vjernicima, biskup je čestitao ređeniku Mariju na hrabrosti da odgovori na Božji poziv i pođe putem svećeničkog i redovničkog života. Zahvalio je i njegovim roditeljima, obitelji i rodbini za dar života, odgoj i molitvenu podršku koju su mu pružali tijekom njegova sazrijevanja i priprave za svećeništvo.

Biskup Ivo potom je pozvao nazočne da ne prestanu moliti za novoređenog svećenika kako bi ustrajno i vjerno služio Kristu kao misionar te svojim životom svjedočio njegovu nesebičnu ljubav. Istodobno je potaknuo vjernike da mole i za svećenike te nova duhovna zvanja, kako bi bilo mladih koji će poput Marija velikodušno odgovoriti Kristu u svećeničkom i redovničkom pozivu. Nakon završnih riječi podijelio je okupljenima Božji blagoslov.