Povjerenici HBK-a uskladili priprave za susret obitelji i uključivanje osoba s invaliditetom
Na zajedničkom susretu povjerenika za pastoral braka i obitelji te pastorala osoba s invaliditetom razgovaralo se o pripremama za 5. nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji. Sudionici su otvorili i pitanja pristupačnosti, formacije pastoralnih djelatnika te bolje povezanosti obiteljskog pastorala i pastorala osoba s invaliditetom.
Teme
Kontrole čitanja
U sklopu priprava za 5. nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji održan je zajednički susret (nad)biskupijskih povjerenika za pastoral braka i obitelji, članova Pododbora za osobe s invaliditetom pri Vijeću HBK-a za laike te povjerenika za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji. Susret je bio prigoda da se usklade dosadašnje pripreme, razmijene iskustva s terena i postave konkretni naglasci za završnicu aktualnoga pastoralnog ciklusa.
Jedna od glavnih tema bio je upravo nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji koji će se u rujnu 2026. održati u Osijeku i Aljmašu. Sudionici su se zadržali na organizacijskim, programskim i logističkim pitanjima, ali i na onome što susret pastoralno želi postići: snažnije povezati obitelji, župne zajednice i pastoralne djelatnike oko sadržaja koji će obiteljima biti stvarno blizak i koristan. Posebna se pozornost pritom usmjerila na to kako obiteljima s djecom i članovima s invaliditetom olakšati sudjelovanje i omogućiti da budu vidljivo uključene u središnji program.
U drugom dijelu susreta govorilo se o konkretnim iskustvima iz pastorala osoba s invaliditetom. Povjerenici su predstavili redovite susrete, duhovne obnove, formativne programe za mlade i volontere te križne putove i druga korizmena okupljanja namijenjena osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima. Iz izvješća je bilo vidljivo da u više biskupija već postoje stabilni oblici rada, ali i da su potrebni sustavnija razmjena iskustava, bolja koordinacija i jasniji modeli potpore na razini cijele Crkve u Hrvatskoj.
Raspravljalo se i o potrebi dodatne formacije svećenika i pastoralnih suradnika za taj specifični oblik pastorala. Kao vrijedan primjer spomenut je talijanski model edukacije za pastoral osoba s invaliditetom, a sudionici su ocijenili da u Hrvatskoj postoje preduvjeti da se sličan oblik stručnog i pastoralnog osposobljavanja razvije i kod nas. U tom je kontekstu posebno istaknuta važnost pravilnoga razumijevanja invaliditeta i uporabe ispravne terminologije u crkvenom i javnom govoru.
Među konkretnim plodovima rada spomenuti su i inkluzivni križni putovi koje su pripremile osobe s invaliditetom, kao i pojmovni vodič namijenjen pastoralnim djelatnicima radi boljeg razumijevanja invaliditeta. Takvi materijali pokazuju da se pastoral ne iscrpljuje samo u organizaciji događaja, nego uključuje i promjenu mentaliteta, jezika i načina uključivanja vjernika u život zajednice.
Susret je zaključio da pastoral braka i obitelji te pastoral osoba s invaliditetom ne mogu biti promatrani odvojeno. Upravo zato priprema nacionalnog susreta obitelji dobiva dodatnu težinu: on bi trebao biti mjesto na kojem će se jasnije pokazati da obitelji osoba s invaliditetom nisu rubna skupina, nego važan dio crkvenoga zajedništva kojemu treba stvarati stvarno pristupačne i uključive pastoralne putove. Sudionici su zato naglasili da završne pripreme ne smiju ostati samo na organizacijskim rješenjima, nego moraju dovesti i do vidljivijeg pastoralnog uključivanja tih obitelji u redoviti život župa i biskupija.