Papin tajnik iz Perua: Lav XIV. ni u Vatikanu nije izgubio blizinu, mirnoću i sposobnost slušanja

Osobni tajnik pape Lava XIV., peruanski svećenik Edgard Iván Rimaycuna Inga, izjavio je da se novi Papa nije promijenio otkako ga je upoznao u Chiclayu u Peruu, gdje su im se putovi prvi put susreli. U razgovoru za španjolski katolički medij rekao je da je Lav XIV. i danas isti čovjek kojega su ljudi u Peruu upoznali kao bliskog, smirenog i strpljivog pastira, premda su mu se od tada uvelike promijenile služba i odgovornosti.

Rimaycuna ističe da su se promijenili tek vanjski znakovi i opseg papine službe, dok su njegove temeljne ljudske odlike ostale iste. Papa je, kaže, i dalje pristupačan, sabran, sposoban pažljivo slušati i ljudima dati osjećaj blizine. Upravo tu crtu smatra važnom za razumijevanje njegova pontifikata: iza bijele odjeće i goleme odgovornosti ostao je čovjek koji se ne nameće, nego pristupa s mirnoćom i toplinom. Po njemu, ta ljudska postojanost jedan je od razloga zašto mnogi koji su ga poznavali još iz Perua u njegovu pontifikatu prepoznaju kontinuitet, a ne naglu promjenu osobnosti.

Govoreći o svojoj zadaći, papin tajnik kaže da njegov posao nije biti u središtu, nego osigurati da Sveti Otac može obavljati službu u miru, s dovoljno prostora za rad, odmor i molitvu. Tu ulogu opisuje kao služenje prijatelju, ali i kao poziv na veliku diskreciju. Nitko, kaže, ne uči unaprijed kako biti papin tajnik jer takva zadaća dolazi iznenada, pa je vlastitu službu pokušao razumjeti kroz lik sv. Josipa i Ivana Krstitelja: kroz šutnju, poniznost i spremnost da drugi bude u prvom planu. U tome vidi i bit poslanja svoga ureda: ne skretati pozornost na sebe, nego štititi ritam i mir papine službe.

Rimaycuna drži da su godine provedene u Latinskoj Americi snažno obilježile papin stil upravljanja. U latinskoameričkom iskustvu važna je fizička i ljudska blizina, a to se, prema njegovim riječima, i danas vidi u malim gestama pape Lava XIV. – u osmijehu, kratkoj riječi ohrabrenja, pozdravu ili jednostavnom načinu na koji pristupa ljudima. Papa je po naravi suzdržan i oprezan, ali to ne isključuje toplinu i srdačnost; naprotiv, te se dvije crte u njemu nadopunjuju. Tajnik upravo u toj povezanosti razboritosti i blizine vidi jedno od obilježja sadašnjega pontifikata.

Posebno je istaknuo da Lav XIV. ostaje čovjek koji zna slušati, što nije nevažna osobina u službi u kojoj se svakodnevno susreću brojni ljudi, zahtjevi i očekivanja. Rimaycuna sugerira da se papin način vodstva ne temelji na brzopletosti ili dojmu moći, nego na sposobnosti da smireno primi sugovornika, sasluša ga i tek onda djeluje. Takav stil, oblikovan u biskupskoj i misionarskoj praksi u Peruu, sada se prenosi i u širi okvir služenja općoj Crkvi.

U razgovoru se osvrnuo i na najavljeno papino putovanje u Španjolsku, istaknuvši da će u njegovu središtu biti blizina pastira vlastitom narodu, ali i zahvalnost za povijesni doprinos koji je Španjolska dala životu Crkve. Rimaycuna smatra da je ta dimenzija zahvalnosti važna i za razumijevanje cijelog pontifikata: Lav XIV. ne želi voditi Crkvu iz distance, nego iz blizine, slušanja i poštovanja prema ljudima i narodima s kojima se susreće. U toj jednostavnosti, zaključuje tajnik, ostaje kontinuitet između njegova peruanskog razdoblja i sadašnje rimske službe, ali i poruka da se crkveno vodstvo ne živi kao izdizanje iznad drugih, nego kao strpljiva blizina koja ne prestaje ni kada služba postane papinska.