Papa poručio benediktincima da svaki samostan bude škola služenja

Papa Lav XIV. primio je u audijenciju benediktinke iz nekoliko talijanskih samostana zajedno s grupom benediktinskih redovnika te im uputio snažnu poruku o smislu monaškoga života u današnjem svijetu. Polazište njegova govora bila je procjena da suvremeno društvo obilježavaju individualizam i povlačenje u sebe, zbog čega samostanske zajednice imaju posebno poslanje: postati vidljiv znak drukčijega načina života. Prema Papinim riječima, monaški život nije bijeg od svijeta, nego škola odnosa, služenja i zajedništva koja može biti uzor cijelome Božjem narodu.

Papa je benediktince i benediktinke pozvao da se vraćaju Pravilu svetoga Benedikta i Svetomu pismu kao izvorima za kontemplaciju i svakodnevni život. Posebno je naglasio da se put posvećenja ne može svesti na privatni duhovni projekt, nego uvijek ima zajedničku dimenziju u kojoj se uskrsno oslobođenje pretače u bratsko služenje. U tom okviru istaknuo je važnost sinodalnosti, zajedničkog hoda, međusobnog slušanja i razlučivanja pod vodstvom Duha Svetoga. Time je monaški život prikazao kao konkretan prostor u kojem se temeljni crkveni naglasci mogu svakodnevno živjeti, a ne samo teorijski zagovarati.

Dodatnu važnost Papa je dao trajnoj formaciji, koju je opisao kao trajno uranjanje u Kristovu ljubav koja nadilazi svako znanje. Ta je ljubav, prema njegovim riječima, nužna kako bi posvećeni život mogao služiti samostanu, Crkvi i svijetu. Papina poruka zato nadilazi uski redovnički kontekst: ona podsjeća da je zajednički život, obilježen služenjem i duhovnim rastom, odgovor na krizu individualizma. U tom smislu svaki samostan doista može postati „škola služenja“ iz koje i šira Crkva uči kako živjeti uskrsnu slobodu u međusobnoj odgovornosti.