Papa Lav XIV. na obredima Velikoga petka u Vatikanu pozvao vjernike da bez straha pristupe Kristovu križu

Papa Lav XIV. na Veliki je petak u bazilici svetog Petra predvodio slavlje Muke Gospodnje, jedno od najsvečanijih bogoslužja liturgijske godine. Obred je započeo u tišini, Papinim prostriranjem pred križem, a potom se odvijao kroz bogoslužje riječi, klanjanje križu i svetu pričest.

Nakon navještaja Ivanova izvještaja o Kristovoj muci homiliju je održao propovjednik Papinskog doma, kapucin o. Roberto Pasolini. U središte je stavio poziv da kršćani Kristu pristupe bez straha i s punim povjerenjem, jer je križ, kako je rekao, prijestolje s kojega se uči vladati služeći drugima.

Pasolini je upozorio da je današnji svijet i dalje razdiran mržnjom i nasiljem, pa čak i prizivanjem Božjeg imena kako bi se opravdali ratovi i smrtonosne odluke. U takvu ozračju, rekao je, kršćani su pozvani gledati u Kristov križ ne kao u poraz, nego kao u mjesto na kojem se najsnažnije otkriva ljubav koja sebe daruje do kraja.

Propovjednik je podsjetio da se Kristov križ ne može razumjeti kao izdvojeni događaj, nego kao vrhunac cijeloga Isusova puta poslušnosti Ocu. Zato liturgija Velikoga tjedna, osobito pjesme o Sluzi Gospodnjem iz Knjige proroka Izaije, pomaže vjernicima vidjeti kako se Božja pobjeda nad zlom ne ostvaruje silom, nego trpljenjem, vjernošću i nenasilnom ljubavlju.

Pasolini je naglasio i da ljudi često odbacuju svjetlo jer ono razotkriva ono što bi htjeli sakriti: vlastite rane, dvosmislenosti i grijehe. Krist, međutim, ostaje čovjek boli koji ne uzvraća nasiljem i ne pribjegava sili. Upravo je u toj blagosti, poručio je, prava snaga koja može nadvladati tamu zla.

Na taj je način homilija slavlje Muke Gospodnje povezala s vrlo konkretnim izazovima današnjega svijeta. Križ nije samo predmet pobožnosti ni spomen na prošli događaj, nego škola vjere u kojoj kršćanin uči služiti, trpjeti bez osvete i ostati vjeran istini i ljubavi čak i usred nasilja.

Papino predsjedanje tim obredom dodatno je naglasilo univerzalnu dimenziju poruke Velikoga petka. U vremenu obilježenom ratovima, ideološkim podjelama i iskušenjem da se sila proglasi rješenjem, iz Vatikana je ponovno odjeknuo poziv da se upravo u Kristu Raspetome prepozna put istinske obnove čovjeka i svijeta.