Obredi muke i smrti Gospodinove u Krčkoj katedrali

Na Veliki petak, 3. travnja, krčki biskup mons. Ivica Petanjak predvodio je u Krčkoj katedrali Obrede muke i smrti Gospodinove.

Biskup je svoju propovijed započeo riječima: “U ovom velikom i svetom tjednu je i današnji Veliki petak. Kako može biti velik i svet dan u kojem smo mi ubili Boga? Očito ne po nama, nego po njemu.

Ne po onima koji misle da su pobjednici, nego po onom kojeg smatraju gubitnikom.” Biskup poziva vjernike da se zapitaju po čemu je to Isus drugačije živio i po čemu je u svom životu i svima koje je susretao utisnuo svoj biljeg, svoj pečat. „Uvijek je vidio dalje, dublje, drugačije jer je bio drugačiji. Zato su i njegova muka i smrt drugačiji.

Ne po samoj fizičkoj smrti, jer nažalost nije bio jedini mučen i raspet, nego što je i svojoj muci i smrti utisnuo svoj poseban pristup: ‘Možete me nepravedno osuditi i ubiti, ali me ne možete natjerati da vas mrzim i proklinjem.’“ Zaključujemo, ističe biskup, da je najveća pouka koju nam Isus daje u svojoj muci to da i patnja može biti življena u ljubavi. „Čovjek pokušava patnju na svaki način zaobići i rijetki su oni koji će govoriti o svetoj patnji i zato je u takvom stanju teško napredovati u kršćanskom životu“, nastavlja biskup, „Razlog leži u tome što nismo dovoljno iskusili dubinu neizmjerne Božje ljubavi i nismo ušli u srce Isusovo.“ „Veliki petak i Velika subota pogodno je vrijeme da postanemo svjesniji Isusove patnje kako bi mogli prihvatiti svoju. Ne smijemo pobjeći od njegovog križa nego pod njim ostati stajati, ako želimo ostati na nogama i kad stigne naš križ.

Dok se ne ohrabrimo i ne ostanemo, ne ćemo pronaći mir njegove ljubavi.“ U nastavku biskup kaže: „Kad uđete u baziliku svetog Petra i podignite pogled prema središnjem (Berninijevu) oltaru, oko njega se nalaze četiri impozantna kipa povezana s misterijem Isusove Muke: sveti Andrija sa svojim križem u obliku X; sveta Veronika koja u rukama drži rubac s Kristovim krvavim licem; sveta Jelena Cesarica, koja je pronašla križ Kristov i na kraju vojnik koji je probo Kristovo srce. U središtu bazilike našao je svoje mjesto i onaj tko je probo Isusov bok. Kao da se želi reći da se Muka ne tiče samo onih koji ljube, – jer je ljubav uvijek krvava, uvijek košta, uvijek se plaća, uvijek razapinje –, nego i onih koji ranjavaju i razapinju.

Prema pobožnoj predaji koja je postala dio tradicije Crkve, taj vojnik se zvao Longin i obratio se nakon što ga je Kristova krv poprskala po očima, ali se njemu u usta stavljaju ove riječi: ‘Više od krvi obratio me je Isusov pogled. Nikad me nitko nije gledao kao on. Svi su me uvijek gledali s prezirom, jer sam bio u službi cara.

On me je jedini gledao s ljubavlju. A oči govore jače od riječi. U njegovim sam očima pročitao: Ljubim te!’.

Dok sam mu ja probo srce svojim kopljem, on je svojim očima probio moje srce.’ Tu je poruka Velikog petka i tu je otajstvo Isusove muke. Otajstvo, jer se ne može razumjeti, može se samo prihvatiti i nastojati živjeti. Mi mislimo da gledamo križ, a križ gleda nas.

Mislimo da razmišljamo o Kristu, a on s križa ne skida pogleda s nas. I na našu sreću njegov pogled nije pogled osude, nego ljubavi. Pogled koji prolazi kroz grijeh, ali se ne zaustavlja na grijehu.

Pogled koji dopire sve do srca. Dok gledamo Raspetoga i dok on gleda nas moramo imati bar toliko poniznosti da priznamo da smo mi toliko puta poput ovog vojnika koji probada srce Isusovo ne kopljem, nego svojim riječima, nezainteresiranošću, ne marom, mlakošću. I unatoč svega ne prestaje nas gledati i ne gleda nas da nas optuži, nego spasi.

Jer Raspeti na zlo ne odgovara zlom, nego ljubavlju koja je veća od svega zla svijeta. Stoga, na ovaj Veliki petak, nemojmo pobjeći tom pogledu. Nemojmo spustiti oči.

Ne skrivajmo se. Dopustimo da nas te oči vide, da nas gledaju i da nas dohvati njihov pogled. Da nas probode ljubav koja ne ranjava da bi nas uništila, nego spasila.

Jer ono što se dogodilo ovom vojniku može se dogoditi i nama danas: kad pomislimo da smo pogodili Krista, otkrijemo da je on pogodio nas.“ Uslijedilo je otkrivanje križa i klanjanje križu, a zatim su se vjernici, predvođeni biskupom i svećenicima, uputili na procesiju kroz grad s moćima svetog Križa. Irena Žužić