Nakon odluke Vrhovnog suda SAD-a pod povećalom i zabrana 'konverzacijske terapije' u Michiganu

Nedavna odluka Vrhovnog suda Sjedinjenih Država protiv koloradske zabrane tzv. konverzacijske terapije za maloljetnike mogla bi imati izravne posljedice i za pravni spor u Michiganu koji vode tri podružnice Catholic Charitiesa. Riječ je o postupku u kojem te katoličke ustanove osporavaju državni zakon koji terapeutima zabranjuje razgovore s mladim osobama koje traže pomoć zbog neželjene istospolne privlačnosti ili rodne disforije.

Vrhovni sud je 31. ožujka u predmetu protiv savezne države Colorado zaključio da takva zabrana zadire u slobodu govora zajamčenu Prvim amandmanom. Sud je ocijenio da država ne može terapeutima unaprijed braniti jednu vrstu razgovora samo zato što se vlast s njom ne slaže. U presudi se naglašava da zaštita slobodnog govora ne vrijedi samo za popularna mišljenja, nego i za stavove koji izazivaju neslaganje, osobito kada država pokušava ograničiti profesionalnu komunikaciju na temelju sadržaja onoga što se smije ili ne smije izreći. Većina sudaca pritom je odbacila tezu da se ovdje radi o običnoj medicinskoj regulaciji bez ozbiljne ustavnopravne težine.

Odvjetnik Luke Goodrich iz Becket Funda rekao je da je ta odluka 'doista vrlo korisna' i za michiganski slučaj. Savezni sudac u Michiganu već je prije privremeno zaustavio provedbu tamošnjeg zakona, a zatim zastao s postupkom dok se ne vidi ishod koloradskog predmeta. Prema Goodrichu, zakoni u Coloradu i Michiganu gotovo su istovjetni, pa bi logika najnovije odluke trebala snažno ići u prilog katoličkim ustanovama koje su podnijele tužbu. Nakon presude odvjetnici su se odmah javili državnim vlastima u Michiganu, a sud je strankama ostavio rok da ga zajednički izvijeste o daljnjim koracima.

Catholic Charities u Michiganu tvrdi da u sklopu svojih savjetodavnih usluga mora imati slobodu pratiti maloljetnike koji sami traže pomoć u skladu s katoličkim pogledom na ljudsku osobu, spolnost i savjest. Organizacija naglašava da njezini terapeuti rade s klijentima koji sami traže pomoć i da se spor ne svodi na politički slogan, nego na pitanje smije li država unaprijed zabraniti određeni razgovor između savjetnika i klijenta samo zbog sadržaja takva razgovora. Protivnici zabrana tvrde da upravo tu nastaje ozbiljan problem za slobodu govora i slobodu vjeroispovijesti.

U izdvojenom mišljenju sutkinja Ketanji Brown Jackson ustvrdila je da sloboda govora u ovakvu području ima manju težinu kada je riječ o medicinskoj regulaciji, no većina se s tim nije složila. U presudi je naglašeno da Ustav ne štiti samo pravo nekih da govore slobodno, nego pravo svih, uključujući i nepopularna ili manjinska stajališta. Zato bi se i michiganski slučaj sada mogao razvijati u smjeru konačne sudske odluke koja će odgovoriti na pitanje može li država tako široko ograničiti terapijski govor kada on izravno dodiruje savjest, vjeru i profesionalno savjetovanje.