Nadbiskup Kutleša predvodio obrede Velikoga petka u zagrebačkoj katedrali

U obredima su sudjelovali i zagrebački nadbiskup u miru kardinal Josip Bozanić, pomoćni biskupi Ivan Šaško, Mijo Gorski, Vlado Razum i Marko Kovač, kanonici Prvostolnog kaptola zagrebačkog, prebendari Prvostolne crkve zagrebačke, odgojitelj u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu Josip Đurin te nadbiskupski tajnik Domagoj Topić. Nakon Službe riječi homiliju je izrekao biskup Šaško. Istaknuo je „da smo danas dionici žrtve koja se s gledišta prolaznoga života čini kao krajnji čin poraza i slabosti, ali koja u stvarnosti otkriva pravu Kristovu moć, snagu koja se ne može izmjeriti snagom svijeta, jer nema metra za bezmjernost ljubavi ni za bezuvjetno praštanje.“ Rekao je da „Isus ne prestaje biti nositelj događanja i svoje muke“ i nastavio istaknuvši kako je „jedina istinska predaja njegova.

On predaje sebe za spasenje čovječanstva, za svaku i za svakoga od nas. U tome je i poziv upućen nama: Isus se predaje i meni, da ga primim u svoj život, kao što se on predao u ruke drugima.“ Podsjetio je kako je „današnji dan jedini u koji Crkva ne slavi euharistiju u obrednom obliku misnoga slavlja, ali nijednoga dana ne prestaje Kristova predaja nama i primanje euharistijskoga dara. Svaki sam dan pozvan prihvatiti ga, primiti, posebice u kušnjama, u trenutcima tame i trpljenja.

Mogu ga primiti tvrdoćom srca ili dopustiti da me on oblikuje, pouzdajući se u njega, otkrivati i vršiti njegovu volju.“ Govoreći o patnji, biskup Šaško poručio je da „i patnja pripada životu. No, patnji i bolesti zajedničko je obilježje da im smisao nije očit; za neke ljude uopće nemaju smisla. Tako se vidi suprotnost: život koji ima smisla i trpljenje koje smisla nema.

Životnost se poistovjećuje s dobrom, s radošću i snagom, s poletom… S druge strane, patnja izgleda kao osuđenost na ništavilo, gubitak radosti i budućnosti. Osjećamo da nered, nesklad rado ponudi i priziva besmisao, a ipak: od njega kao da nema bijega. Veliki petak nam očituje da postoji slavlje koje je izvana jednostavno, a tako svečano; prožeto tugom, ali nije prepušteno beznađu; ogoljelo, ali ne i pusto; odražava ozbiljnost, a u dubini struji radost.

Kristova patnja, njegov Vazam, prelaženje u vječnost očituje da postoji patnja koja objavljuje smisao. Krist ju prihvaća, predaje se i podnosi ju, da bi nosio nas koji u njega vjerujemo, u njega se pouzdajemo.“ Istaknuo je kako je Isus Krist križ učinio mostom „koji nas je povezao s vječnošću, sa smislom tamo gdje se lako ugnijezdi besmisao.“ Protumačio je da „klanjati se križu znači u njemu prepoznati ljepotu, istinu i dobrotu, život, a ne samo smrt. Križ je davanje smisla našim ograničenostima; čudesno mjesto preobrazbe trpljenja u spasenje, boli u otkupljenje.

To je trenutak kada smo, u tišini, s molitvenim zazivima pozvani kleknuti pred Krista, prepoznajući njegovo kraljevstvo u našim životima, duboko osjećajući pozvanost da ga nasljedujemo sjedinjujući se s njegovom žrtvom.“ Dodao kako je klanjanje križu „čin koji nas preobražava, obnavlja, i po kojemu smo dionici njegova djela spasenja.“ Zaključio je kako se bez križa zapravo „ništa ne razumije, a Uskrs lako postane samo još jedna prigoda za kratkotrajno uljepšavanje osjećaja. Kleknuti, nakloniti se pred križem uvijek nudi novi pogled i novi smisao.“ Nakon homilije i Sveopće molitve, uslijedio je drugi dio obreda – poklon križu, a obredi su završili trećim dijelom – svetom pričesti. Liturgijsko pjevanje predvodili su Koralisti zagrebačke katedrale pod ravnanjem mo.

Miroslava Martinjaka. Vazmeno bdjenje na Veliku subotu u zagrebačkoj katedrali počet će u 20 sati. Svečano misno slavlje na Nedjelju Uskrsnuća Gospodnjega zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša predvodit će u 10 sati, uz prijenos na Prvom programu Hrvatske televizije, Prvom programu Hrvatskoga radija i u programu Hrvatskoga katoličkog radija.