Nadbiskup Križić na Misi posvete ulja u Splitu naglasio da je pravi autoritet u Crkvi služenje

Splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić predvodio je na Veliki četvrtak Misu posvete ulja u splitskoj prvostolnici sv. Dujma, u zajedništvu s oko 110 svećenika, nadbiskupom u miru Marinom Barišićem i provincijalom Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja Sinišom Balajićem. Slavlje je započelo procesijom iz crkve sv. Filipa Nerija, a okupilo je prezbiterij Splitsko-makarske nadbiskupije oko katedralnog oltara na dan kada Crkva slavi Euharistiju i svećeništvo.

U propovijedi je nadbiskup govorio o otajstvu Velikoga četvrtka te istaknuo kako uz ustanovu Euharistije i svećeništva Isus postavlja i temeljni model autoriteta u Crkvi – autoritet služenja. Naglasio je da Crkva nije zamišljena kao zajednica moći i nadmetanja, nego kao bratstvo u kojemu se veličina mjeri spremnošću na služenje. Podsjetio je na Isusove riječi da onaj tko želi biti prvi treba biti posljednji od sviju i sluga svima, dodajući kako Isus tu logiku nije ostavio samo na riječima, nego ju je potvrdio vlastitom gestom pranja nogu učenicima.

Križić je upozorio da je bit autoriteta u služenju te da bez toga nema stvarnog duhovnog autoriteta. Po njemu, svećenička služba lako može ostati prazna forma ako nije praćena autentičnim životom. Zato je progovorio i o trajnoj napasti da se evanđeoska logika zamijeni logikom moći, časti i prestiža, pa da se veću važnost pridaje samoj službi nego načinu na koji se ona živi. Prisjetio se i učenika koji su težili prvim mjestima, upozorivši da se slična borba može prepoznati i danas kada se zaboravlja da su svi vjernici po krštenju jednaki u dostojanstvu, iako različiti u službama.

Nadbiskup je zato pozvao na povratak evanđeoskim izvorima i obnovu duha služenja, istaknuvši kako Crkva treba biti zajednica u kojoj pastiri služe vjernicima, a vjernici surađuju s pastirima. U tom je kontekstu naglasio da duhovni autoritet nije nešto što čovjek dobiva pukom službom, nego se izgrađuje autentičnim životom. Formalne titule i položaji, upozorio je, ne jamče vjerodostojnost ako nisu praćeni životom koji odgovara Evanđelju.

U završnom dijelu propovijedi Križić se posebno obratio svećenicima. Podsjetio ih je da njihovo pomazanje nije čast nego poslanje koje uključuje križ i služenje te da su pomazani ne zato da budu iznad drugih, nego za druge. Svećenička vjernost, rekao je, ne mjeri se savršenošću nego ustrajnošću i spremnošću na obraćenje. Upozorio je i na opasnost rutine u svetim stvarima te na zatvorenost prema bližnjemu, a zaključio poticajem da Crkva danas ne treba ljude koji se oslanjaju samo na službu, nego one koji svojim životom svjedoče Evanđelje i ostaju vjerni pozivu unatoč slabostima i izazovima.