Biskup Radoš predvodio Vazmeno bdjenje u varaždinskoj katedrali

Suslavili su umirovljeni biskup Josip Mrzljak, svećenici središnjih biskupijskih ustanova te umirovljeni svećenici iz Svećeničkog doma. Bdjenje je počelo Službom svjetla: blagoslovom ognja ispred katedrale, pripravljanjem i paljenjem uskrsne svijeće, koja je potom u procesiji unesena u varaždinsku katedralu. Vazmeni hvalospjev uskrsnoj svijeći otpjevao je vlč.

Mišel Kovačević. Uslijedila je Služba riječi, a sedam starozavjetnih tekstova i psalme čitali su i pjevali članovi katedralnog zbora i drugi vjernici. Nakon starozavjetnih tekstova, uz zvuk orgulja i zvonjavu zvona, otpjevana je pjesma „Slava Bogu na visini“.

Nakon što je pročitan novozavjetni odlomak iz Poslanice Rimljanima te svečano otpjevan poklik Aleluja, vlč. Mišel Kovačević navijestio je evanđelje. U središtu homilije biskup Radoš je izdvojio tri simbola uskrsne noći: vatru, svijeću i kamen.

Govoreći o vatri, počeo je razlikom između lažne i istinske topline. Prisjetio se Petrove vatre u dvorištu Velikog svećenika, koja „grije izvana“, ali ne mijenja srce. „Duša mu je postala hladna jer je zatajio svoga učitelja.

Odmaknuo se od njega i traži neku drugu toplinu na kojoj bi se mogao ugrijati. Ta vatra na kojoj grije svoje ruke grije samo izvana. I oni koji se griju na toj vatri dobrano će zagrijati svoje ruke i bit će spremni stisnuti šake i obračunati se s Isusom.

To je vatra koja dolazi izvana koja grije ono što je vanjsko”, rekao je. „Nasuprot tome Krist pali drugačiji oganj, onaj koji okuplja i iznutra preobražava, poput vatre na obali Genezaretskog jezera ili žara u srcima učenika na putu u Emaus. U toj perspektivi vjera nije nešto površno, nego iskustvo koje „pali srce“ i vraća izgubljeni žar života i odnosa s Bogom i ljudima“, protumačio je biskup.

Spomenuo je aktualni rat na Bliskom Istoku koji uništava domove, bolnice i škole. Rekao je da nasilje proizlazi iz unutarnje praznine čovjeka jer oni koji nemaju u sebi Božji žar lako posežu za uništavanjem. „Vođeni strahom i željom za sigurnošću, ljudi su spremni ukloniti svakoga koga dožive kao prijetnju.

Nasuprot tome vatra Božje ljubavi ne razara, nego okuplja i gradi zajedništvo“, istaknuo je. Tumačeći simboliku uskrsne svijeće biskup Radoš je naglasio da ona predstavlja Krista. „Ovo svjetlo je za nas svjetlo života, živi Bog koji ne da ugasiti svjetlo makoliko ljudska mržnja bila okrutna.

Svijeća gori samo onda kada sebe daje, dariva. Ne može svijeća svijetliti, a da sebe sačuva”, rekao je te dodao kako nema ljubavi i svjetla ako se ne daju. Treći simbol, kamen na grobu, biskup je protumačio kao sliku granice između života i smrti, ali i ljudskih unutarnjih zatvorenosti.

„Anđeo miče kamen s groba, ne da bi Isus izašao iz njega, On je već izašao. Nego da bismo smo mi, sa ženama na Isusovom grobu, vidjeli da je grob prazan”, naglasio je propovjednik podsjetivši na temeljnu, ali možda i najtežu istinu vjere: vjeru u vječni život i Isusovo uskrsnuće te citirajući apostola Pavla rekao kako bi bez te vjere bili najjadniji od svih stvorenja. Završno je mons.

Radoš upozorio na „kamenje u nama kada smo zatvoreni u sebe i drugoga ne možemo vidjeti i podnijeti. Kada smo u strahu, kada smo u grijehu, kada ne vjerujemo i nemamo nadu” te naglasio da je Uskrs zato da Bog otvori njihove grobove i daruje im novi život. Na kraju homilije biskup je izrazio želju da u vjernicima živi oganj koji Isus pali, oganj koji ražaruje ljubav i čini ih ljudima života.

„Iz tog ognja rađa se svjetlo, poput svijeće koja ne svijetli za sebe, nego se troši i izgara da bi drugima davala svjetlo“, istaknuo je. Poželio je okupljenima da prepoznaju kamenje zatvorenosti i mrtvila u svom životu te da povjeruju da je Kristov grob prazan i da On ide pred njima i s njima, vodeći ih natrag na izvor prve ljubavi, gdje se vjera ponovno rasplamsava i nastavlja bez zaustavljanja, kao trajni put života s Bogom. Nakon homilije uslijedio je treći dio vazmenog bdjenja, Krsna služba.

Vazmeno bdjenje završilo je Euharistijskom službom i obredom pričesti nakon kojeg je biskup Radoš okupljenima čestitao Uskrs poželjevši da „svatko od nas s ovoga mjesta pođe ražaren Božjom ljubavlju te živeći u svjetlu Kristova uskrsnuća, svo teško kamenje koje pritišće naš život ostavimo ovdje.“ Nakon završetka mise generalni vikar Varaždinske biskupije mons. Antun Perčić blagoslovio je jelo koje su vjernici donijeli na blagoslov, izvijestio je Ured za pastoral u medijima Varaždinske biskupije.