Biskup Martinović u uskrsnoj poruci pozvao vjernike na nadu i ostanak u Kristu

Požeški biskup Ivo Martinović uputio je uskrsnu poruku za 2026. pod geslom 'Vidje i povjerova' iz Ivanova evanđelja, polazeći od izvještaja o praznom grobu i prvom rađanju uskrsne vjere u srcima učenika. U poruci podsjeća da Kristovo uskrsnuće nije tek uspomena na čudesan događaj prošlosti, nego trajni izvor nade za svakoga čovjeka i za cijelu Crkvu.

Tumačeći evanđeoski prizor, biskup ističe kako su Marija Magdalena, Petar i ljubljeni učenik prvi svjedoci otajstva koje mijenja ljudsku povijest. Prazan grob, prema njegovim riječima, otvara pogled prema istini da je uskrsli Krist pobijedio smrt i čovječanstvo usmjerio prema dovršenju u Božjem kraljevstvu. Upravo zato vjera u Uskrs ostaje srce kršćanske nade i odgovor na iskustva tame, straha i nesigurnosti. Naglašava da kršćanin zbog toga nikada ne smije ostati čovjek bez nade, nego onaj koji i u kušnjama vidi djelovanje Boga koji ne napušta svoj narod. Uskrsno jutro zato za njega nije tek liturgijski spomen, nego stalni poziv da se život promatra iz perspektive uskrsne pobjede nad smrću.

Biskup Martinović posebnu je pozornost posvetio i nadolazećem Susretu hrvatske katoličke mladeži u Požeškoj biskupiji pod geslom 'Ja sam trs, vi loze'. Istaknuo je da mladi trebaju u Kristu otkriti izvor života iz kojega rastu plodovi vjere, nade i ljubavi. U svijetu koji često živi kao da Boga nema, pozvao ih je da ostanu povezani s Kristom i iz toga zajedništva crpe snagu za velikodušno darivanje života. U tom je okviru poručio da susret mladih treba biti vrijeme milosti, ponovnoga slušanja Božjega glasa i otkrivanja ljepote pripadnosti Crkvi. Mladi su, prema njegovim riječima, pozvani poput ljubljenoga učenika vidjeti i povjerovati te hrabro odgovoriti na put kojim ih Gospodin vodi.

Uskrsnu poruku povezao je i s osamstotom obljetnicom preminuća svetoga Franje Asiškoga, kojega je prikazao kao uzor evanđeoske jednostavnosti, mira i bratstva. Podsjetio je da se obnova svijeta ne rađa iz sile, nego iz obraćenoga srca koje ostaje sjedinjeno s Kristom. U tom je duhu vjernike potaknuo da i sami postanu svjedoci mira i svetosti u vremenu obilježenom podjelama i nesigurnostima. Spominjući Franjin primjer, istaknuo je da je upravo duboko ukorijenjen život u Kristu izvor radosti, slobode i ljubavi prema svakom čovjeku.

Poruka se zadržava i na iskustvu tame koju čovjek susreće u vlastitom životu: u brigama, nepravdama, strahovima i nesigurnostima. Biskup podsjeća da uskrsno jutro svjedoči kako nijedna tama nije konačna jer Krist ostaje prisutan u svojoj Crkvi kao Put, Istina i Život. Zato kršćanska nada nije puki optimizam, nego pouzdanje u Gospodina koji je pobijedio smrt i obećao ostati sa svojim učenicima do svršetka svijeta. U tom svjetlu i svaka ljudska kušnja može postati mjesto novoga povjerenja, a ne razlog za predaju beznađu.

Martinović dodatno naglašava da se iz iskustva Kristove pobjede nad smrću rađa i poziv na obnovu Crkve. Poziv svetoga Franje Asiškoga da 'popravi kuću' biskup čita kao suvremeni poticaj svakom vjerniku da obnovi jednostavnost evanđeoskoga života, ljubav prema bližnjemu i povjerenje u Boga. U vremenu obilježenom ratovima, društvenim napetostima i podjelama, uskrsna vjera po njegovim riječima treba postati snaga koja oblikuje vjernikovu odgovornost za mir, zajedništvo i svjedočenje svetosti. U toj obnovi posebno mjesto ima i osobna otvorenost Božjoj riječi, sakramentalnom životu i služenju bližnjima. Biskup tako uskrsnu poruku pretvara i u vrlo konkretan pastoralni poziv na obraćenje i djelatnu vjernost.

Zaključno je poručio da nijedna tama nije konačna jer je Krist uskrsnuo te je svima poželio da uskrsna radost bude svjetlo na njihovu putu, snaga u kušnjama i trajni izvor mira. U zajedništvu uskrsne vjere i nade vjernicima je zazvao blagoslov Uskrsloga Gospodina i pozvao ih da iz vazmenog otajstva žive svakodnevnu obnovu Crkve i vlastitoga života. Takav završetak poruke zaokružuje uskrsni poziv na nadu, mir i odgovorno kršćansko svjedočenje.