Biskup Košić u uskrsnoj poruci pozvao na mir među ljudima i narodima
U uskrsnoj poruci sisački biskup Vlado Košić u središte je stavio čežnju za mirom među ljudima i narodima. Njegov tekst polazi od jednostavne, ali snažne želje: da uskrsne mir, da se ljudi više poštuju, surađuju i ne posežu za nasiljem. Već na početku poruke biskup jasno pokazuje da Uskrs ne želi promatrati kao izolirani blagdan pobožnosti, nego kao događaj koji mora zahvatiti stvarni svijet obilježen ratovima, stradanjem i dubokim nepovjerenjem među ljudima.
Teme
Kontrole čitanja
U uskrsnoj poruci sisački biskup Vlado Košić u središte je stavio čežnju za mirom među ljudima i narodima. Njegov tekst polazi od jednostavne, ali snažne želje: da uskrsne mir, da se ljudi više poštuju, surađuju i ne posežu za nasiljem. Već na početku poruke biskup jasno pokazuje da Uskrs ne želi promatrati kao izolirani blagdan pobožnosti, nego kao događaj koji mora zahvatiti stvarni svijet obilježen ratovima, stradanjem i dubokim nepovjerenjem među ljudima. Košić uzrok takvoga stanja vidi u ranjenosti ljudske naravi i u oholosti koja čovjeka odvaja od Boga i bližnjega.
U svojoj poruci podsjeća na edenski pad i na čovjekovu želju da bude sam sebi gospodar bez povjerenja u Stvoritelja. Iz te pobune, prema njegovu tumačenju, rađaju se i sukobi, ratovi i nesposobnost da se odnosi grade strpljivo, s poštovanjem i bez nasilja. Time uskrsna poruka dobiva i snažnu moralnu dimenziju: ne nudi jeftin optimizam, nego poziv na obraćenje i na drukčije razumijevanje čovjeka kao bića odnosa. U tom okviru Uskrs postaje više od liturgijskoga slavlja pobjede života nad smrću.
On postaje poziv da se čovjek vrati Bogu, istini o sebi i sposobnosti da ponovno gradi mir. Košićeva poruka zato ima i društvenu i duhovnu težinu: s jedne strane progovara o ratovima i ranama suvremenoga svijeta, a s druge podsjeća da bez promjene srca nema ni trajnog izlaza iz nasilja. Upravo u toj povezanosti uskrsne nade i ozbiljnog suočavanja s ljudskim grijehom poruka zadobiva svoju punu snagu.