Bijela kuća branila pozive na molitvu za američke vojnike nakon Papine osude ratne retorike
Bijela kuća odgovorila je na Papine riječi da Bog ne sluša molitve vođa koji vode rat, tvrdeći da je pozivanje na molitvu za američke vojnike plemenit čin. Time se otvorio novi javni prijepor o granici između molitve za ljude u službi i vjerskog opravdavanja ratnih odluka.
Teme
Kontrole čitanja
Glasnogovornica Bijele kuće Karoline Leavitt branila je pozive američkih političkih i vojnih čelnika na molitvu za američke vojnike, nakon što je papa Lav XIV. upozorio da Bog ne sluša molitve vođa koji rat koriste i opravdavaju vlastitim interesima. Izjava je izazvala novo javno sučeljavanje oko toga kako razumjeti molitvu u kontekstu rata i može li se ona razlikovati od retorike koja pokušava dati moralni legitimitet oružanim potezima države.
Leavitt je ustvrdila da je poticanje građana na molitvu za pripadnike vojske plemenito i legitimno jer se odnosi na ljude koji izvršavaju svoju službu, a ne nužno na sve političke odluke koje ih šalju na teren. Papina primjedba, međutim, otvara dublje pitanje o tome kada se religiozni jezik koristi kao iskrena duhovna pratnja ljudima izloženima opasnosti, a kada postaje sredstvo prikrivanja ili opravdavanja nasilja. Zbog toga polemika nadilazi dnevnu politiku i ulazi u područje moralne odgovornosti javnog govora.
Rasprava pokazuje koliko je u ratnim okolnostima osjetljiva granica između molitve za mir, molitve za ljude koji trpe posljedice rata i političkog prizivanja Boga u korist vlastite strategije. U tom smislu i Papine riječi i odgovor Bijele kuće postaju dio šireg prijepora o tome kako vjera smije biti prisutna u javnom prostoru kada su u pitanju vojni sukobi, nacionalni interesi i moralne granice državne moči. Zato se u ovom sporu ne raspravlja samo o jednoj izjavi, nego o samom smislu zazivanja Božjeg imena u vremenima rata.