ĐAKOVO (TU) – Milosrdne sestre sv. Križa u Đakovu svečano su obilježile blagdan bl. majke M. Terezije Scherer, suutemeljiteljice Družbe, središnjim slavljem Jubileja 200. obljetnice njezina rođenja, u ponedjeljak 16. lipnja 2025. godine, u samostanskoj crkvi Presvetog Srca Isusova u Đakovu. Đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić, predvodio je ranojutarnje euharistijsko slavlje u koncelebraciji s vlč. Markom Obradovićem, tajnikom i vlč. Ivanom Andrićem, suradnikom rektora i voditeljem liturgije samostanske crkve. Euharistiji je prethodila Jutarnja molitve Božanskoga časoslova.
Mons. Hranić najprije se osvrnuo na evanđelje o Blaženstvima (Mt 5, 1-12 1) koje je naviješteno, a zatim na prvo blaženstvo „blago siromasima duhom“ povezao sa životom i primjerom bl. majke M. Terezije te je između ostaloga rekao: „Bl. Terezija Scherer nije željela protratiti, uludo rasipati svoj ljudski život i svoje ljudsko, kršćansko i redovničko dostojanstvo; nije si dopuštala da uludo spiska Božje naravne niti milosne darove koje je primila, nego je težila za sve savršenijim i velikodušnijim predanjem i darivanjem Isusu Kristu, a onda i njegovoj braći i sestrama.
Bila je spremna i na herojske samozatajne žrtve i podvige u toj ljubavi, na borbu protiv duhovnog i materijalnog siromaštva, na suradnju s ocem Teodozijem Florentinijem, u borbi protiv iskorištavanja radnika i gaženja njihova dostojanstva, na rješavanje i traženje rješenja za različita socijalna pitanja i teške probleme njihovoga vremena i na aktivno suprotstavljanje uvriježenim strukturama grijeha i zla s kojima se susretala. Meni je osobito fascinantna njezina sposobnost oduševljavanja drugih, mladih žena i djevojaka, da prihvate naporan rad po cijele dane, prožet molitvom i često mizernim siromašnim životom kakvim su živjele vaše prve sestre, od njih pet koje su se pridružile u samim počecima rađanja Vaše Družbe. Moralo je u njoj biti nešto od Isusove proročke privlačnosti i snage koja je oduševljavala za herojske kreposti, za predanje i život u duhu Isusovih blaženstava jer ne bi inače uspjela. Kad je otišla s ovoga svijeta ostalo je oko 1500 sestara, oko 400 zajednica. Ne bi to uspjela bez te privlačne snage.“
Zatim je nadbiskup Đuro govorio o skromnosti i siromaštvu i darovima koje imamo. „Bl. Terezija Scherer je uspijevala oduševljavati ne samo na nenavezanost i slobodu od materijalnih dobara i standarda, nego i za svojevoljan izbor redovničkog života i rada u mizernim uvjetima i siromaštvu radi Isusa i radi drugih ljudi! … Bl. Terezija Scherer … pozivala je na rad i molitvu da bi se moglo pomagati drugima.“
Izazov Isusovoga blaženstva „blago siromasima duhom“ također znači i uključuje ne odbacivati baš nikoga. U tom smislu mons. Hranić je rekao: „Bl. Marija Terezija Scherer to je savršeno razumjela. To je ono što je živjela i svjedočila vaša utemeljiteljica te i vas učila. Ona je živjela i radila te je vašu redovničku zajednicu osnovala u uvjerenju da je Bog u kojega je vjerovala marginaliziran, gladan, žedan, napušten, siromašan i uplakan u ljudima s kojima se susretala i kojima je nastojao pomagati otac Teodozije Florentini. I zato ga je nesebično i hrabro podržavala do herojskih granica.
U svakoj osobi prepoznavala je dijete Božje, svoju sestru i brata, i zato su njihove muke i siromaštvo postajali, i postaju i danas njezini načini da se na njih adekvatno i dugoročno odgovori. I zato školovanje i ženske djece, a ne samo muške djece, i skrb za zdravlje, i briga za uzdržavanje škola i bolnica, čega se niste, svjesno i namjerno, otarasile niti danas. Vaši dječji vrtići, radionica sv. Josipa, socijalna samoposluga, duhovne obnove ne trebaju vama, nego drugima. I radite, i mirovine vaših sestara ulažete upravo za potrebe drugih ljudi. A vi radite i privrjeđujete da biste sve to mogle uzdržavati i da biste mogle još više i još bolje drugima služiti,“ zaključio je homiliju nadbiskup Đuro.
Večernji dio slavlja započinje u Večernjim hvalama Božanskoga časoslova, a potom sv. misom koju predvodi preč. Ivan Lenić, župnik Župe Svih svetih u Đakovu i dekan Đakovačkoga dekanata. s. Nada Martinković
